Hoćete u lijevi kut, hoćete u desni. Njemu je potpuno svejedno. Najbolji hrvatski vaterpolist Maro Joković (31) loptu će uvijek spremiti na pravo mjesto, najčešće u malu mrežicu.
Strašno je hrvatski vaterpolo potresao odlazak Sandra Sukna (29) zbog srčanih problema, ali je njegov sugrađanin preuzeo sve uzde u reprezentaciji.
Osvojio je s reprezentacijom sve što se moglo osvojiti, oko vrata je u 20 navrata stavljao medalje s velikih natjecanja s "barakudama". Torpedirao je Mađarsku na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji sa šest golova iz šest pokušaja, a nije mu smetala ni razbijena arkada koji su liječnici onako "brzinski" zakrpali.
Završio je prvenstvo kao drugi strijelac turnira s 19 golova, osvojio je šestu uzastopnu medalju na svjetskim prvenstvima, a organizatori su ga nakon utakmice proglasili najboljim igračem u utakmici za treće mjesto.
U izjavama uvijek skroman i odmjeren, ali tihi vođa, To je naš Maro, dubrovački topnik. Hrvatska ga je javnost upoznala još tamo 2007. u Melbourneu kada je osvojio Svjetsko prvenstvo.
Ovaj samozatajni dečko porijeklom je iz Župe dubrovačke, a obiteljska kuća mu je u Srebrnom. Ne bi Maro bio pravi Dubrovčanin da mu prvi sport nije bio vaterpolo. Odmah su ga bacili u bazen VK-a Gusar iz mjesta Mlin u Župi. Nije trebalo dugo ljudima iz Juga da malog "snime" i dovedu ga u svoje redove.
'Roditelji su mi bili najveća potpora'
Joković je uvijek puno zasluga pripisivao svojim trenerima.
- Ognjen Kržić (bivši hrvatski reprezentativac op.a.) jedan je onih koji je zaslužan za moje uspjehe. Ne mogu zaboraviti kako mi je nesebično prenosio svoje znanje i iskustvo, ukazivao na eventualne pogreške i propuste, uvelike pripomogao da budem tu gdje jesam danas - pričao je Maro koji je s Kržićem uvijek bio cimer dok su igrali zajedno u Jugu. Čudili su se svi tome jer je Kržić od njega dvostruko stariji, ali slagali su se sjajno iako nisu generacijski bili bliski.
FOTO: DuList
Morao je Maro istaknuti i one najvažnije za njegov uspjeh.
- Mogu sada govoriti o trenerima, suigračima i mnogima koji su mi pomogli da budem ono što jesam danas. Ali, vjerujte mi, presudna uloga u svemu bila je potpora mojih roditelja, Zorana i Vesne - rekao je Joković i dodao da su ga često roditelji vraćali na pravi put nakon što bi zapao u neku krizu.
Dubrovčaninu su prve prave seniorske pripreme za Melbourne bile možda i najteže u životu. Spartanski treninzi Ratka Rudića od njega su napravili stroj, a Joković se na iznenađenje svih lako izborio za mjesto prvotimca i to je na najbolji mogući način opravdao.
Baklje na Stradunu
Nije nakon tog Svjetskog prvenstva bio svjestan svoje veličine. Vaterpolo se nakon Melbournea vratio u Hrvatsku na velika vrata, a Maro se iz Australije zaputio ka rodnom Dubrovniku. Onako dječački naivno, mislio je da će ga na Stradunu dočekati par ljudi, a onda se pozitivno iznenadio.
- Otac mi je najavio kako će par ljudi biti na aerodromu kojima bi bilo zgodno da se javim ako nisam preumoran. A kad tamo razdragana masa stotinu ljudi i nebo crveno od dima bengalki. A onda Stradun. Srce je stalo - pričao je Joković za lokalni Kurenat.
Genijalac i izvan terena
Često ga nije bilo doma. Stalna putovanja, mukotrpni treninzi u teretani i bazenu dva puta dnevno. To je bila Marina rutina. Kakav je bio u školi? Pa često od sportaša možete čuti da im škola nije na prvom mjestu i da im nije jača strana, ali Joković je i u tom polju bio iznimka. Završio je gimnaziju u Dubrovniku, a kasnije i Ekonomski fakultet.
Maro je nedavno dobio i treće dijete. Njegova supruga Maria Bulaš Joković u Dubrovniku je u travnju rodila djevojčicu Gloriju. Podsjetimo, Maro i dubrovačka anesteziologinja u sretnom braku su od 2014. godine.
Sedam mjeseci bez bazena i lopte
Najteže trenutke karijere proživljavao je 2009. godine. Nakon utakmice protiv ruskog Šturma u Euroligi dijagnosticirana mu je djelomična tromboza potključne vene zbog čega je došlo do oticanja lijeve ruke. Vratio se nakon sedam mjeseci i malo po malo dogurao do statusa najboljeg ljevorukog igrača na svijetu.
Vrhunac karijere doživio je 2012., kada je proglašen vaterpolistom godine od strane eminentnog 'Swimming World Magazine'. S Jugom je 2006. i 2016. osvojio naslove klupskih prvaka Europe. Uvijek je u kapici svog Juga bio posebno motiviran, a dio klupske karijere proveo je i u moćnom talijanskom Pro Reccu. Ovog ljeta potpisao je za Olympiacos.
Maneken Maro
Joković je oduvijek pažnju plijenio i izgledom. Fine crte njegova lica prepoznala je i dubrovačka dizajnerica Ivana Barač. Postao je Joković prije šest godina zaštitno lice njezine kolekcije majica.
- Bilo mi je to prvo modno snimanje, a zahvaljujući savjetima fotografa Gorana Matijašeca i opuštenoj atmosferi uživao sam u potpunosti - rekao je Maro tada.
Jokovićeve medalje s reprezentacijom
Olimpijske igre
- Zlato, London, 2012.
- Srebro, Rio de Janeiro, 2016.
Svjetska prvenstva
- Zlato, Melbourne, 2007.
- Bronca, Rim, 2009.
- Bronca, Šangaj, 2011.
- Bronca, Barcelona, 2013.
- Srebro, Kazanj, 2015.
- Zlato, Budimpešta, 2017.
- Bronca, Gwangju, 2019.
Europska prvenstva
- Zlato, Zagreb, 2010.
Mediteranske igre
- Zlato, Mersin, 2013.