Maksimirskog rugla srame se svi, od Mamića i Dinama, preko Bilića i Markovića, do Bandića i Mesića. Svi se slažu da reprezentacija svojim rezultatima i uspjesima zaslužuje dom koga se neće sramiti, no kolektivno zgražanje i upiranja prstom u ruglo traju samo do prve slijedeće utakmice, kada u pravilu nastupa šutnja. Nitko se ne pita zašto se utakmice reprezentacije uporno igraju na stadionu koga se svi srame i nazivaju ga ruglom, umjesto primjerice na Poljudu, koji jedini ispunjava uvjete? Zašto se kvalifikacijske utakmice ne igraju i u Rijeci, Osijeku, Varaždinu...? Bosna i Hercegovina svoje je najveće uspjehe postigla u Zenici, ne u Sarajevu, baš kao i Slovenija, koja je pobjedom proitiv Rusa u Mariboru, plasirala na SP. HNS svoje odluke pravda svim i svačim, no od njihovih je opravdanja ružnije jedino ruglo na kome se utakmice i dalje igraju. Osijek i Rijeka su im mali, Poljud ¨uklet¨, premda smo ¨epska¨ posrtanja protiv Jugoslavije, Ukrajine, Engleske... upisali baš na Maksimiru. Luksuzni hoteli, zračne luke, kampovi, narodnjački klubovi... postoje valjda jedino u Zagrebu. Jedino još nismo čuli kako je u Zagrebu ljepše vrijeme ili kako u Rijeci, Osijeku, Splitu... žive manji Hrvati, koji baš i ne vole reprezentaciju. Ne tako davno manje su sredine sa strepnjom iščekivale kome će HNS povjeriti domaćinstvo. Svi su se nadali i zadovoljavali mrvicama a kockasti su igrali na Maksimiru. No više nema ni mrvica, toliko su rijetke utakmice van Zagreba da se uoči Lihtenštajna zbunio i Blažičko i ¨lupio¨ kako Hrvatska gostuje u Vinkovcima. Stasavaju generacije mladih koji nisu imali progodu gledati svoje ljubimce u živo a da to Markovića i Srebrića nimalo ne brine. Gospodo dajte klincima da ih vide, barem dok ne izgradite ¨hrvatski Wembley¨. Jer tek kad ga izgradite imati ćete valjano opravdanje zašto baš sve utakmice igrate na njemu.

U Zagrebu 32 – u Rijeci nijedna
Hrvatska nogometna vrsta punih 15 godina igra kvalifikacijske susrete za velika natjecanja, no svega su tri puta bili domaćini na Poljudu (protiv Italije 1:1 1995., te protiv Danske 1:1 i Slovenije 3:3 1997. godine), po dva puta u Osijeku (protiv Latvije 4:1 2001. i Estonije 0:0 2003. godine) i Varaždinu (protiv San Marina 4:0 2001. i Andore 2:0 2003.) U isto vrijeme Hrvatska je u Zagrebu odigrala čak 32 kvalifikacijske utakmice, a u Rijeci nijednu. U zadnjem ciklusu kvalifikacija za SP 2010. sve su utakmice igrane na Maksimiru, a zadnja igrana van Zagreba je ona 2. ožujka 2003. godine sa Andorom u Varaždinu (2:0).