Nisam bio na licu mjesta, ali spletom okolnosti bio sam blizu, u Novom Marofu. Ma, to je čista pegula, da netko ide izlijetati tamo tisuću puta, ne bi poginuo!
Tvrdi to naš automobilistički as Niko Pulić (59), kao i cijela automoto zajednica šokiran pogibijom irskog relijaša u Hrvatskoj. Craig Breen zabio se u ogradu testirajući stazu uoči WRC Croatia Rallyja i na mjestu poginuo u 34. godini.
- Taj je zavoj pregledan, ni brzina ne bi trebala biti uzrok, ništa tamo ne nagovještava da bi se takvom maheru nešto takvo moglo dogoditi. Takvi zavoji se mogu proći velikom brzinom - Pulić nam u nevjerici govori i dodaje:
Infarkt ili moždani udar?
- Obdukcija će pokazati da ga možda nije pogodio infarkt ili moždani udar prije nesreće.
Mnoge čudi da automobil nije razbijen, a neslužbena verzija kaže da je drvo probilo Breenovo prozorsko staklo od vozačkih vrata i udarilo ga u vrat te mu ga slomilo.
- Nažalost, dogodi se. A on je vozač najbolje momčadi na svijetu i krenulo ga je u zadnje dvije godine, sigurno bi ubrzo bio u samom vrhu. Bio je frajer, pristupačan, šarmantan, duhovit, imao je vremena za svakoga, lani smo bili u istoj prostoriji na odmoru uoči zadnjeg brzinca na Croatia Rallyju, gdje je završio četvrti. Eto, Bog je tako htio... - žali Pulić i odbacuje krivnju samog sporta, odnosno opasnosti brzine:
Vozači su u automobilima vrlo sigurni
- Nema to veze, ljudi poginu i kad voze 30 km/h ako se dogodi takav splet okolnosti.
Je li to sigurnosni propust ili vozačeva pogreška?
- Sigurnost se unaprijeđuje svake godine, kao i vozila. Od kacige, preko zaštite oko vrata povezane s kacigom da smanji trzaje, volana, posebno izrađene smjese od čvrste pjene koja se stavlja u vrata i između sjedala i rubnika vozačevih i suvozačevih vrata, zaštitne opreme koju odijevamo... Nevjerojatno je koje udarce i brzinu to može izdržati. Ali uvijek postoji mogućnost neke nesreće, ako vam uleti nešto kroz staklo ili bočno i pogodi vas u glavu... A toliko je puno strašnijih izlijetanja bilo i na reliju i formuli i drugim utrkama, kad automobil bude neprepoznatljiv, a vozač bez ogrebotine.
POGLEDAJTE VIDEO:
S 207 km/h letio sam 70 metara! I bez ogrebotine
I on je proživio jednu takvu nesreću.
- U 42 godine imao sam, srećom, samo jednu težu nesreću. U Buzetu sam 1996. pri brzini 207 km/h udario u dva stabla, okrenuo se u zraku i odletio 70 metara u provaliju, u potok i šumu. Automobil od 1300 kg letio je 70 metara! To je milijun puta teže izlijetanje od Breenova, a ništa nisam slomio, otkopčao sam se i izišao iz auta! Dok sigurnosna oprema nije bila ni približno kao današnja.
O samoj (ne)sigurnosti automoto sporta tvrdi:
Da, jurimo, ali oprema i tehnologija to nam omogućuju
- Zadnja smrt na reliju bila je još 1989. godine. Po broju ozljeda sportaša, nogomet, košarka, vaterpolo... debelo su gori, od problema sa srcem, infarkta, do ozljeda vrata, noge lakta... Ali se kod nas to povezuje s brzinom pa neki misle da smo mi nekakvi luđaci jer u zavoj u koji uđete s 40 km/h mi uletimo sa 160 km/h. No oprema vozila i sustav sigurnosti i tehnologija naših automobila to nam omogućuje.
Svi su uvjereni da Hrvatska kao organizator utrke ne može snositi odgovornost i posljedice, a Niko nam pojašnjava kako to funkcionira u praksi:
Mjesecima su tražili tu stazu
- Tvorničke momčadi biraju za test svaka drugu destinaciju, koja ne smije biti dio staze za natjecanje. Traže slične podloge, vremenske uvjete, konfiguraciju terena, po dva, tri, četiri mjeseca dolaze, obilaze i traže, i ne znamo koliko su puta dolazili. Onda odaberu neku rutu i na toj podlozi testiraju gume i automobile. Dakle, ne traje reli samo ta tri dana kad su brzinski ispiti nego mjesecima ranije kreću pripreme.
On taj dio staze na kojem je Irac testirao svoje vozilo nije prošao.
- Ali teren je isti bilo gdje u Zagorju, Međimurju... Ma, kažem, razgovarao sam s ljudima i taj zavoj se lako vidi i nema vozačke logike da ondje vozač tako strada. Zato je važno rasvijetliti sve okolnosti. Dotad možemo samo nagađati o uzrocima.
Istraga bi trebala pokazati što se dogodilo do zadnjeg detalja.
POGLEDAJTE VIDEO: ODVOZ AUTA
Nema tu nagađanja, znat ćemo sve točno
- Postoji elektronika, telemetrija u automobilima, koja će pokazati što je vozač radio u tom trenutku, što mu je suvozač čitao prije zavoja... Nema tu nagađanja, sofisticirana je tehnologija u svakom vozilu i sve će se znati. Policija uvijek zatvori taj dio ulica, a momčadi organiziraju pripremu staza gdje žele testirati. HAKS ima ekipu za takve slučajeve, koja istražuje je li uzrok nesreće bio mehanički propust ili vozač, a postoji i FIA-ina komisija. Automobile prate 24 sata dnevno, svi imaju kamere unutra, GPS koji ih prati jer ne smiju trenirati više nego što je propisano...
Dakle, nešto kao crne kutije u zrakoplovima, koje otkrivaju uzrok nesreća?
- Da, samo tri puta detaljnije.
Hrvatski reli neće snositi posljedice zbog ove nesreće niti je uobičajeno da obitelj ili momčad žrtve tuži organizatora.
Hyundai je puno platio, vozači voze na vlastitu odgovornost
- Svaki vozač dobije od kluba i matičnog saveza licenciju da vozi određenu klasu utrka, imaju liječničku potvrdu i potpisuje da vozi na vlastitu odgovornost. A on je vozio za najveći svjetski tim. I takvi vrhunski vozači imaju kod osiguravajućih kuća policu osiguranja za slučaj invalidnosti i smrti. Mi kao organizatori možemo imati samo crnu reputaciju, ali svjetski šefovi neće nama zamjeriti zbog te nesreće ili nas izbaciti iz kalendara ili slično. U svakom reliju ima izlijetanja, nema tu posljedica za Croatia Rally, niti ih može biti - kaže nam Pulić i zaključuje:
- Ovo nije ni bila utrka nego testiranje. Teoretski, može bilo tko tražiti da testira konja, motor ili traktor, u općini zatražiti zatvaranje ceste, prijaviti javni skup, platiti zatvaranje cesta ako mu dopuste... Sve je to Hyundai puno platio, i Hrvatskim cestama da zatvore te dionice i postave znakove, i redare, policiju, Hitnu pomoć, vatrogasce... I onda njihovi vozači 50-ak puta prođu tu stazu. Da, i Breen je taj dan isti taj zavoj prošao više puta prije kobne nesreće...