Pogriješili smo, ljudi, ispričavamo se. Povlačimo svoj zahtjev.
Reaglirali su tako čelnici Liverpoola nakon strašnog pritiska navijača i medija, ali i kritika legendi kluba što se europski prvak usudio zatražiti od države pomoć za svoje zaposlenike. Prijavio ih je u program kojim bi im država dala 80 posto plaće dok traje zastoj aktivnosti zbog korona virusa, a ostalih 20 posto uplaćivao bi im klub. Nije to, dakako, bio novac za igrače nego za klupske zaposlenike, ali ipak...
Vlasnik Liverpoola američka je grupacija Fenway Sport Group, na čijem je čeli John William Henry II. Čovjek prema Forbesu "težak" 2,6 milijardi dolara.
- Plaće nam nisu smanjene, ali svi smo se odrekli dijela novca i uplatili ga u fond za pomoć. Što ima smisla jer da su nam klubovi smanjili plaće, bio bi manji i porez koji ide državi. A ovako je država taj novac dobila - objasnio je Dejan Lovren.
I dok je grad Liverpool, piše Englezi, pred bankrotom, nogometni klub i te kako dobro stoji. Pa ne čudi što je javnost prijavu za pomoć države dočekala na nož.
Priča druga: La Lakers. Jedan od najbogatijih američkih klubova, koji prema Forbesu vrijedi 4,4 milijarde dolara, a samo jedan igrač, LeBron James, godišnje zarađuje 37 milijuna dolara godišnje. I oni su zatražili državnu pomoć za zaposlenike, uputili su zahtjev da ih država "pogura" s 4,6 milijuna dolara. Epilog sličan: pritisak javnosti i navijača i društvo je povuklo zahtjev. Službeno zato što su čuli da je državni fond za pomoć od 350 milijardi dolara presušio zbog previše prijava. Pa su siroti Lakersi, koji su lani imali 434 milijuna dolara prihoda i 178 milijuna dolara dobiti, vratili novac državi.
I eto nas s istom pričom u Lijepoj našoj. Gdje je sve prošlo gotovo nezapaženo dok se na listi prijavljenih za državnu pomoć nisu našli profesionalci iz NK Osijeka. Da, isti oni igrači koji su tako puni suosjećenja prvi i bez imalo pogovora (tako je priča prezentirana u javnosti) pristali na smanjenje plaća dok traje korona kriza.
Kad ono, eto Petar Bočkaj, Jerry Mbakogu, Alen Grgić, Karlo Kamenar, Luka Marin, Tomislav Šorša, Talys, Marko Malenica, Marko Barešić... Svi se prijavili da od države uzmu 3250 kuna za ožujak i 4000 kuna za travanj. I, da, uz njih i hrvatski reprezentativac Mile Škorić i prvi strijelac HNL-a Mirko Marić. Koji, neslužbeno, zarađuju 250.000 eura godišnje bruto. Što znači više od 20.000 eura mjesečno, odnosno gotovo 160.000 kuna bruto.
I kao kod toliko stvari u Hrvatskoj, pa i hrvatskom sportu, taj je slučaj zakonski utemeljen, ali je otvorio moralne dvojbe. Nogometaši su kod nas u statusu samostalnih obrtnika i sami si uplaćuju doprinose. I sami se, kao obrtnici, smiju prijaviti za takve poticaje.
Ali nogometaš koji redovito prima plaću, za hrvatske prilike ogromnu, u klubu koji je 2018. godinu završio s dobiti 18,7 milijuna kuna, a prošlu godinu s 1,4 milijuna kuna plusa, uzima 3250 kuna od države, isto koliko i sportaš koji ne zarađuje ništa ili gotovo ništa ni dok traje sezona, a kamoli sada...
Ili treneri u omladinskoj školi Rijeke i tvrtka Stadion Kantrida d.o.o. koja se brine o održavanju travnjaka, a u vlasništvu je Damira Miškovića. Ona je od države dobila 35.750 kuna pomoći za svoje zaposlenike.
Dinamo i Hajduk zatražili su potpore za tvrtke pod kojima su organizirali svoje fan i web shopove, ali na listi osoba koje su zatražile državnu potporu je i nogometni trener Jozo Bandić. Čovjek koji drma u Dinamovoj školi i čiji su kadeti ove sezone u hrvatskoj ligi u 18 kola ostvarili 17 pobjeda i remi uz gol razliku 94-10! Iako Grad Zagreb financira određeni broj trenera u omladinskoj školi svih klubova, Bandić se, eto, prijavio i za tih 3250 kuna...
Tu su i rukometaš PPD Zagreba Ante Gadža, izbornik mlade futsal reprezentacije Marinko Mavrović, nogometaši Istre, Gorice..., ali i Nino Bule, nedavno smijenjeni pomoćnik Dinamova trenera Bjelice. Koji je u zadnjih 20 mjeseci u Dinamu zaradio bruto 2,1 milijun kuna!
Zakonski, sve je u tim zahtjevima čisto, zadovoljili su kriterije. Ali Filip Mihaljević, braća Sinković, braća Glasnović, Tonči Stipanović, Andrej Gaćina... Ne, njihova imena nismo našli na listi sportaša koji traže državnu pomoć...
Biste li i vi na mjestu profi nogometaša u Hrvatskoj zatražili takvu pomoć? I treba li im je država dati?