Dvostruki svjetski prvak, aktualni europski prvak te olimpijski viceprvak. Ugrubo, reprezentacija koju danas (18:00, HRT 2) moramo pobijediti za finale Europskog prvenstva. Što ćemo, ni rukometašice ne mogu bez te Francuske.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje rukometašica
Priča i sustav ne razlikuju joj se puno od muške vrste koju je 15 godina stvarao Claude Onesta. Ženski "Onesta" zove se Olivier Krumbholz (62), tek godinu stariji od našeg tvorca čuda Nenada Šoštarića. Zanimljivo, obojica su s 28 godina prekinuli igračku karijeru.
I Krumbholz je poput Oneste trajao na klupi 15 godina, od 1998. do 2013. Tada ga je Francuski rukometni savez maknuo na tri godine i vratio ga pred Olimpijske igre u Riju. Neočekivano. S olimpijskim srebrom krenula je nova, brojčano slabija, ali uspjesima jača, berba medalja - europska bronca iste godine u Švedskoj, svjetsko zlato u Njemačkoj godinu kasnije pa prvo europsko zlato kod kuće 2018. Prvo svjetsko, pak, uzele su - u Hrvatskoj. Bilo je to prije 17 godina.
Da nisu baš tako savršene kako možda izgledaju na papiru, pokazao je lanjski SP u Japanu. Nisu prošle skupinu, izgubile su od Južne Koreje i završili 13. Mjesec dana kasnije, znamo, debakl su na Euru doživjeli rukometaši. Kao da su se natjecali.
Krumbholz je za ovaj turnir malo pročistio svlačionicu s pet novih imena. Malo i prisilno jer je dobro poznata, nama i najviše od svih, Allison Pineau slomila nos prije početka priprema, ozlijedila se i Houette, lijevo krilo. Odustao je Krumbholz i od Niomble koja s našom Katarinom Ježić igra u Siofoku i dosad je uvijek bila čvrsta opcija.
Izgleda puno jakih izostanaka, ali ne vidi se, dapače. Mozak zvani Grace Zaadi iz Rostova sve drži pod kontrolom. Izgubi li se, uskače Nocandy. Zasad nije puno puta trebala. Na lijevoj je strani Nze Minko iz Györa, ranije također u Siofoku suigračica naše kapetanice. Ta trči i skače lakoćom. Desno je Alexandra Lacrabere koja glavom rješava većinu problema, čini se kao da je tu već 100 godina i da će barem još toliko. Najbolji je strijelac Francuske na turniru s 25 golova, ali pola iz sedmeraca koji joj nisu baš savršeni (13/19). Sad joj je pomoćnica mlada Sercien Ugolin iz Krima koja je nova u ovom sustavu i novo Krumbholzovo otkriće.
Turnir su otvorili bez iskusne šuterice Orlane Kanor, jedne od samo dvije preostale iz prvaka Metza kroz koji su ih dobro upoznale Pijević i Mičijević, jer joj leđa nisu dala od početka, pa je ušla u trećem kolu. Na lijevom krilu podjednako igraju dobra i sada već stara, Siraba Dembele (34), od ljeta 2018. s dodatkom Pavlović, jer se u Skoplju upoznala s bivšim nogometašem Igorom Pavlovićem koji je tada branio za Vardar, te Chloe Valentini. Desno, pak, malo veću prednost ima Pauline Coatanea od Paulette Foppe koja nominalno jest prva. Nijanse.
POGLEDAJTE SLAVLJE NAŠIH POLUFINALISTICA:
Gol? Toliko dobro pokriven da se ne zna tko je prvi, tko drugi, a tko treći golman. Kako se ipak mora znati, Leynaud kreće, Darleux pomaže, a Glauser, suigračica Leynaud u Györu, mora navijati s tribine. Strašno.
Iz Györa je i četvrta, Beatrice Edwige (32), njihov ženski Didier Dinart. Znate što to znači. Obrana, kao svaka francuska koja tradicionalno više daje batina nego ih prima, uvijek na granici kojoj veliki autoritet često pomogne da ne prijeđe i granicu isključenja. Nisu visoke kao, primjerice, Njemice, ali atletske i šuterske mogućnosti uglavnom su prevaga makar, ako ne riješe napad kroz tranziciju, mogu ući u problem.
Naravno, i one kao rukometaši u turnir kreću dizelaški pa se dižu kroz turnir koliko im zatreba. Preokretom u završnici za 24-23 slomili su Crnu Goru na otvaranju, lagano riješili Sloveniju (27-17), očekivano teže domaćina Dansku (23-20), dok su protiv Španjolske skoro prokockali 20-13, završilo je 26-25. Nisu pobijedili samo Rusiju (28-28), pa za kraj drugog kruga mirno jesu Švedsku 31-25.
Dugo nismo igrali međusobno, a trebali smo u kvalifikacijama za ovaj Euro da se korona nije umiješala i nakon dva kola (i mi i oni pobijedili Island i Tursku) poslala nas i njih u Dansku. Ne zaboravljamo remi 18-18 u Montbéliardu u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za SP 2013. u Srbiji, ali u Umagu nismo izdržali (26-30). Slično je bilo četiri godine ranije kad su nas ostavili bez prilike da se svijetu pokažemo u Kini. U Lyonu (24-32) nismo kapitalizirali 27-23 iz Kutine. Sada nas bez više ne mogu ostaviti bez Španjolske dogodine, ali valjalo bi im s kamatama vratiti za Srbiju i Kinu...