Najbolji hrvatski borac Mirko Filipović objavio je kraj svoje karijere. Donosimo vam feljton u četiri nastavka o životu i karijeri našeg legendarnog Cro Copa..
Nakon što je proživio najtežu godinu u životu, u kojoj je ostao bez najvećeg uzora i podrške, oca Žarka, te s posljednjih 400 maraka koje mu je majka dala da se nekako snađe u Zagrebu na prvoj godini Policijske akademije, Mirku su stvari krenule nabolje.
Već se profilirao u vrhunskog mladog borca koji vlada raznim borilačkim sportovima: kikboksu, karateu, taekwondou, savate boksu, boksu...Mogao je birati u kojem će se smjeru razvijati, ali još će neko vrijeme isprobavati snagu i vještinu u različitim borilačkim sportovima, prije nego ih sve zajedno objedini u MMA-u.
Tijekom studiranja na Policijskoj akademiji za život je zarađivao kao zaštitar u diskoteci "The Best", a u svojoj drugoj zagrebačkoj godini pronašao je ljubav svog života. Prohodao je s Klaudijom, anesteziološkom tehničarkom iz zagrebačke bolnice "Sestre milosrdnice". Na ljubavnom planu stvari su se za njega odvijale savršeno.
Život je za Mirka ponovno postajao lijep, uspješno je studirao na Policijskoj akademiji, pronašao je svoju srodnu dušu, a u svijetu borilačkih sportova polako su mu se otvarale razne prilike.
Bio je u hrvatskoj reprezentaciju u kikboksu, uzimao je medalje i u amaterskom boksu, karate mu nije bio dovoljno izazovom, a na kraju se odlučio okušati i u K-1. Te 1996. godine debitirao je u meču protiv poznatog Francuza Jermoea Le Bannera. Čovjeka koji je nekoliko mjeseci prije bio u finalu K-1 Grand Prixa. Tada 21-godišnji Mirko u pripremi je imao samo dva meča:
"Jedan je bio u savate boksu, a drugi je zapravo bio boksački sparing protiv dečka od dva metra, državnog prvaka."
' Pobjednik je - Mirko Tigar!'
Mirku je i danas teško povjerovati da se s gotovo nikakvim iskustvom pravih borbi usudio ući u ring protiv borca s takvom reputacijom. I to pred gotovo 20.000 ljudi u Yokohama Areni. Kad je zakoračio u dvoranu i ugledao atmosferu koja je tamo vladala, potpuno se izgubio. Srećom, samo zakratko jer ono što je uslijedilo šokiralo je sve ljubitelje borilačkih sportova.
U ring je ušao kao Mirko Tigar i tijekom borbe nitko nije mogao vjerovati da je riječ o dečku koji je po prvi put ušao u ring u ozbiljnu borbu. Nije bilo nokauta i s nestrpljenjem se čekala odluka sudaca. Po završetku posljednje runde, Le Banner je odmah podigao ruke kao da je pobijedio, ali suci su jednoglasno odlučili drukčije. Pobjednik je - Mirko Tigar.
Najprije nevjerica, a potom oduševljenje. Bilo je to "vatreno krštenje" ali i senzacionalna Mirkova pobjeda. Svijet borilačkih sportova je dobio novu mladu zvijezdu. Budućeg velikog prvaka.
Samo dva mjeseca kasnije bio je u četvrtfinalu K-1 Gran Prixa. Ušao je u ring s jednih od najvećih K-1 boraca svih vremena. Mladi Mirko ipak nije mogao mnogo protiv legende, nije pronašao način da se obrani od brojnih udaraca po nogama. Hoost je slavio, a Mirko je odlučio uzeti stanku. Naime, želio se posvetiti završavanju akademije, ali se i okušati ozbiljnije u boksu.
Nastupao je na Svjetskom boksačkom prvenstvu, a na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. kući se vratio s brončanom medaljom. Paralelno s razvojem u borilačkim sportovima, Mirko je uspješno završio Policijsku akademiju i postao član antiterorističke jedinice Lučko.
No, uz to je gradio i svoju karijeru u borilačkim sportovima. Nakon tri godine stanke, ponovno je došao na red nastup u K-1. I ponovno je impresionirao u prvom nastupu. Ovaj put je slomio Mikea Bernarda u jednoj od najboljih K-1 borbi ikada. Na putu do finala stradali su Musashi i Greco, a tamo u završno borbi dočekao ga je opet - Ernesto Hoost. I ponovno Mirko nije uspio, no u finalu je morao nastupati sa slomljenim rebrom iz prethodne borbe.
Uz Minotaura i Fedora najbolji MMA borac na svijetu
U razdoblju dok je bio pripadnik specijalaca iz Lučkog, Mirko je uzeo novi nadimak - Cro Cop. Oduvijek je želio biti policajac, a sada je mogao objediniti dva sna - svoje zanimanje i svoju strast prema borilačkim sportovima.
Nastavio je s uspješnom K-1 karijerom, padali su veliki, proslavljeni borci poput Petera Aertsa, Marka Hunta i Remyja Bonjaskog, a bio je i prvi borac koji je nokautirao zastrašujućeg gorostasa Boba Sappa.
No, paralelno je Mirko tražio nove izazove, pošto je bio majstor u nekoliko različitih borilačkih sportova, za njega se nastup u MMA-u činio kao prirodan nastavak karijere. Ipak, mnogi su sumnjali u njegovu odluku da se okuša u slobodnoj borbi.
"Kako će se kikboksač snaći u pravilima slobodne borbe?" pitali su se.
Mirko im je uskoro dao ekspresan odgovor na to pitanje. U MMA je debitirao 2001. godine protiv Japanca Kazuyukija Fujite. Bio je to njegov prvi meč pod okriljem PRIDE-a. Oni koji su na borbu zakasnili jednu minutu - zapravo ju nisu ni vidjeli. Naime, meč je trajao samo 39 sekundi, Fujita je odmah nasrnuo na Mirka, ali dočekalo ga je njegovo koljeno. Počela je tako velika Mirkova MMA karijera, a šest pobjeda kasnije - Mirko je uz Minotaura i Fedora glasio za najboljeg MMA borca na svijetu.
Paralelno je Mirko rješavao stvari i na privatnom planu. U vrijeme kad su mnogi veliki borci strahovali od njega, Cro Cop je pokleknuo. I to pred ženom. Naime, 2002. godine, nakon sedam godina veze, ušao je u bračne vode. Mirko i Klaudija vjenčali su se u crkvi Svete Barbare u Gornjem Vrapču. Mirko je tog svadbenog prijepodneva stigao odraditi naporan trening s Mikeom Benčićem, zaradivši i poneku ogrebotinu. Nakon ručka se dotjerao, a predvečer je uslijedilo "kupovanje" mlade u Gornjem Vrapču.
Svatovi su se potom zaputili u crkvu na vjenčanje, a potom u hotel "I". Svirala je grupa Magnusi, a kao poseban gost pridružio se i Zlatko Pejaković. Jedan od gostiju na svadbi bio je tada, nećete vjerovati, dogradonačelnik Milan Bandić. Za one koji su mislili da je Bandić oduvijek gradonačelnik.
Politika nikad više..
Tih godina je došao kraj njegove policijske karijere, sporazumno se rastao s MUP-om kako bi se mogao posvetiti profesionalnoj borilačkoj karijeri, a 2003. godine počela je i njegova kratka politička karijera. Kao 29-godišnjak, preko SDP-a, postao je zastupnik u petom sazivu Hrvatskog sabora. Kasnije je priznao da mu ta epizoda u životu nije trebala...
- Saborski zastupnik, to nije političar, to je najniža razina političara. Zastupnik kao pojedinac ništa ne može sam. Zao mi je što sam se gurao u politiku. Zašto sam to napravio? Ne znam. Bio sam mlad i lud. Ne bih to više ponovio.
Iako je možda u to vrijeme napravio grešku u koracima pa se odlučio zaigrati političara, Mirko je u međuvremenu izgradio status svjetskog top borca pred kojim su tek bile najbolje borbe, nokauti, prolivenog znoja i krvi...