Serija loših igara i rezultata, status trenera Igora Tudora, prijetnje na društvenim mrežama, oštećenje fasade na kući Marina Jakoliša, policijska zaštita na treningu prve momčadi... sve su to teme na koje javnost očekuje stav i reakciju čelnih ljudi Hajduka. No umjesto da netko do njih stane pred mikrofone, kamere i pera, i kaže što ima, oni su se odlučili objaviti video izjavu savjetnika Marija Stanića, kome shodno svemu i nije bilo moguće uputiti neko dodatno pitanje ili tražiti pojašnjenje onoga što je kazao.
Stoga vam prenosimo izjave Stanića onako kako ih je dao u mikrofon klupske televizije...
Utakmica s Lokomotivom i Varaždinom koje su generirale pad na peto mjesto i nezadovoljstvo igrom i rezultatom?
- Teško je, pod dojmom smo, u određenim fazama imamo raznovrsna lica i poluvremena. Nemamo mentalnu stabilnost za iskorak. Ako se vratimo na Lokomotivu, vidjeli smo i puno dobrih i loših stvari. U prvom dijelu smo nadigrali Lokomotivu i drugo, neprepoznatljivo, u kojem smo se povukli i čekala se samo egzekucija Lokomotive. Nije to nepoznato, događalo se to i Dinamu da izgubi u LP-u, pa Milan s Carlom Ancelottijem... Da je to bio netko naš, bio bi mrtav i pokojan... To su nogometni trenutci, ali teško je odvojiti navijačku strast od prihvatljivoga. Mi smo detektirali da mentalna stabilnost igrača nije na razini. Navike koje su ukorijenjene najteže je mijenjati. Bez te stabilnosti teško ćemo napraviti neophodan iskorak za drugo mjesto koji je naš cilj i prioritet. Ja to doživljavam kao izazov i priliku...
Po reakcijama igrača vidi se da se u igrače uvukla nesigurnost?
- U bilježnicama stoji još od Gorice koju smo dobili velikim rezultatom podvučena ta mentalna stabilnost koja uvjetuje nastup. Nakon primljenoga gola dolazi do nesigurnosti i manjka samopouzdanja, nogometna paraliza koja zna trajati. Svjedoci smo protiv Varaždina da primamo gol, a nema reakcije. To je aspekt na kome radimo jer naša ideja je da stvorimo i razvijamo hrabru momčad. Hrabrost znači odsustvo straha, mi pokušavamo da nam momčad bude neustrašiva, ali to je proces koji traži strpljenje i vrijeme, ovakve utakmice u kojima najbrže sazrijevamo. Ja sam došao do ozbiljnih razina zahvaljujući porazima. To je ružno za čuti, ali to je tako, na sve se možete pripremiti, ali ne na poraze i reakciju nakon poraza. Mi tome dajemo puno pozornosti i koji moramo popraviti.
U prva četiri kola veliki broj igrača je dobio minutažu?
- Mnogi su isprobavani u raznim pozicijama. Meni su napisi i kritike suludi. Ima puno kvalitetnih tekstova, ali razlika je u poimanju nogometa. Trenerska ruka ima svoje granice, trener strahovito puno utječe na igru, ali je ne kontrolira. Promjene su strateški plan u kome mi imamo još nekoliko mjeseci da stvorimo bazu, stabilnost. Nitko ne piše o tome da je Tudor ispromovirao najviše igrača u ova dva mjeseca, u borbi za drugu poziciju. To je dio plana. Kako ćemo znati kako će se ponašati igrač ako ga nismo stavili u različite okolnosti, doma, u gostima, nakon greške, nakon poraza... Mi imamo jako veliki energetski plan nakon gola i greške, i to je mentalni stav. I ja sam gubio i griješio, ali je očito ranije bilo više strpljenja.... U zadnjoj utakmici s Lokomotive vidite svu ljepotu i prokletstvo nogometa.
Kako komentirate istup kapetana Mije Caktaša nakon Lokomotive?
- Nakon što izgubiš pod navodnike dobivenu utakmicu, a dobivena utakmica za mene ne postoji, to je tek kad zagaziš u svlačionicu, tako vruć, pun trauma i emocija, kao kapetan, izađeš pred kamere, znači da si spreman preuzeti dogovornost. Velika je količina frustracija kod igrača, struke, navijača, rukovodstva... Mijo je preuzeo odgovornost i pozvao na autoanalizu. Znamo što se događa u čoporu, u krdu, da se tako izrazim, kad igrači traže alibije i on je napravio samo ono što se i inače radi i što je primjereno. Ništa specijalno, dapače, primjereno i odgovorno.
Kako bi opisali šest vaših turbulentnih mjeseci u Hajduku?
- Ovo je jako čudno razdoblje, efektivno je samo dva mjeseca nogometa, stvaraju se pritisci, kriza je rezultata. Ne sakrivamo se, ne bježimo od kritika, pokazujemo razno . razna lica i to je nešto što se zone korona efekt. Ali ne želimo se vaditi, isto je i drugima. Živimo izuzetno depresivan trenutak, ali iz iskustva, ako se prepustimo emocijama, imamo 24 sata da se isplačemo ili potisnemo emocije. Nama je jako bitno da se ne prepuštaju emocijama jer je onda pritisak još i veći. Imamo veliki pritisak. Ne čitam medije kad momčadi ide dobro, nego kad je pad forme. Vidim da su mnogi kritičari počeli dovoditi u upitnik znanje i stručnost Igora Tudora kao trenera. Puno toga mu se etiketira, njegovo iskustvo i znanje se preispituje, preispituje se njegova bahatost, tvrdoglavost... Ono što mogu reći, Igor je tvrdoglav i neće odustati, toliko je tvrdoglav da daje maksimalno sebe, da poboljša, da napravi iskorak svom klubu, toliko je tvrdoglav da prenese strast i energiju svojim igračima. Što se tiče znanja Igorovog, ja mogu reći da mi je žao što se nisam kasnije rodio i što nisam igrao pred njegovom trenerskom palicom.
Koliko drug mjesto uvjetuje sve, pa i dvije godine mira koje koje ste tražili?
- Ja to ne mogu kontrolirati, mogu utjecati, ali kontrolirati ne. Mi možemo utjecati na putno toga, ali ne možemo kontrolirati. Spomenuo sam dvije godina, ali i četiri, to je normalna ciklus u kojem se može napraviti iskorak. Ali samo ako imamo stabilnost. Razgovarao sam s team managerom Krešom koji je ovdje desetak godina i promijenio je 30 trenera!? Kako ćete imati mentalno jaku momčad kad se svako malo nešto mijenja... Ako je to put, sasvim je nebitno jesmo li mi ovdje, ili Tudor, ili netko drugi. Ne radite to svom Hajduku. Bezglavo lutanje i šok terapija je davno ispričana priča. Nisam ja izmislio ciklus od četiri godine. To je kao da spominjete koliko treba proći vremena od začeća do rođenja, i zašto baš 9 mjeseci. Ne znam, ali to je tako. Rijeci je trebalo četiri godine do prvih trofeja. Ovo je takva sredina, poput aktivnog vulkana, nitko te neće čekati četiri godine i zatro sam rekao dvije. Ne očekujte čuda, ne postoji čarobni štapić da promijeni alkemiju cijelog organizma. Potrebno je vrijeme za promjenu krvne slije, najlakše je pozicionirati igrača u sustav, ali je teško promijeniti njegove navike i mentalnu sliku. Zato nam treba dvije godine mira, prihvaćanje stvari kakve jesu, u kojima će biti oscilacija sve dok ne stabiliziramo mentalni dio koji je po nama ključ svega.
Kako komentirate napad na obiteljsku kuću Marina Jakoliša?
- To je ružna gesta, nema to veze s vrijednostima kluba koje mi zastupamo. Ja bi se usudio reći da je to izolirani slučaj pokušaja prostitucija vrijednosti kluba koje mi zastupamo i za koje se zalažemo. Žao mi je prije svega igrača i roditelja, suosjećam s njima, kao klub stojimo iza njih, a nadam se da su oni koji su to napravili uvidjeli koliko to nema smisla. Žao mi je što dobivaju toliki medijski prostor, žao mi je klinaca i roditelja klinaca koji su to napravili. MI ćemo učiniti sve da zaštitimo Marina koji je divan dječak i ja čestitam njihovim roditeljima na tome. Angažman i odgoj nije upitan. Izvedba? I ja sam promašivao i svašta mi se govorili, i bio sam osporavan. To je preslika društva u kome živimo a ja to smatram izoliranom slučajem koji nema mjesta u Hajduku i vrijednostima koje zastupamo.