Čileanska nogometna legenda, danas 43-godišnji Zamorano promijenio je 8 klubova tijekom karijere, a najveći trag ostavio je, kronološki gledajući, u Sevilli (1990-92.), madridskom Realu (1992-96.) i milanskom Interu (1996-2000.). Jasno je, dakle, da mu se nije bilo lako odlučiti za najbolju postavu koju je posložio u formaciju 3-4-3, s obzirom na veliki broj sjajnih igrača s kojima je dijelio svlačionicu, pogotovo u Realu i Interu. U njoj je pronašao mjesta i za legendardnog hrvatskog golgetera Davora Šukera, koji je u Real stigao baš kada ga je Zamorano napuštao. No, igrali su zajedno u Sevilli.
'Šuker je posjedovao nevjerojatnu tehniku, iako je bio dosta visok. Bio mi je partner u napadačkoj liniji Seville, zajedno smo zabili puno golova. Također, bio je precizan iz slobodnih udaraca, a često je zabijao vrhunske golove s lijevom nogom', napisao je Zamorano u objašnjenju Šukerova uvrštenja u najbolju momčad.
Jasno da je Šuker, prvi topnik Svjetskog prvenstva 1998. godine, i danas na velikoj cijeni i u svjetskim relacijama, a ne samo u nas, ali i za Davora bi trebao biti kompliment uvrštenje u ''naj'' momčad, budući da je Zamorano na klupu posjeo takve napadače kakvi su (bili) Raul Gonzalez, Emilio Butragueño ili Christian Vieri.
Šukera je Zamorano postavio na lijevu stranu napada, u sredinu je gurnuo sunarodnjaka Marcela Salasa, a na desnu stranu Brazilca Ronalda. Inače, u Zamoranovoj 'perfektnoj' momčadi još su vratar Rinat Dasajev, braniči Javier Zanetti, Fernando Hiero i Ivan Cordoba, te vezni igrači Fernando Redondo, Michael Laudrup, Roberto Baggio (kao ofenzivni veznjak ili 'polušpica') i Michel.