Kako sada provodim dane? Ma ovdje imam svoju najveću zabavu, sina od dvije godine i da nema njega - poludio bih. Već od jutra se 'borim' s njim, igramo nogomet, vozimo se na traktoru ili biciklu, trčimo, skačemo, svaki dan napravimo nešto novo. Evo, neki dan smo napravili i gusarski brod, gledamo crtiće i serije. Ne trošim vremena na neke video-igrice, baš uživam u vremenu sa svojom obitelji, priča nam iz Turske Mario Šitum (28) koji je ove zime zagrebački Dinamo zamijenio Kayserisporom.
Mario Šitum u redove turskog prvoligaša stigao je na poziv Roberta Prosinečkog, te se sa svojom momčadi bori za ostanak u ligi. No, posljednjih tjedana nogometa praktički nema, ne igra se gotovo nigdje na svijetu, izuzev toliko spominjanih Bjelorusije ili Nikaragve, pa je stanje mirno i u Turskoj.
- Tu je tek početak te pandemije korona virusa, sve je krenulo prije nekih 15-ak dana. Dok je taj virus buktao po Aziji i Europi, mi ga ovdje nismo uopće osjetili. Ne znam je li to bilo neka vrsta zataškavanja podataka, ali sumnjam u takve stvari. Brojke oboljelih su sada pod kontrolom, Turska ipak ima 80 milijuna ljudi, no korona virus se ovdje sada širi brže nego u svim zemljama do sada - kaže nam Mario Šitum, pa dodaje:
- Realno, puno je teže ovakav virus kontrolirati u zemlji od 80, nego od četiri milijuna stanovnika. Tu su uvedene i posebne mjere, mlađi od 20 i stariji od 65 godina ne smiju izlaziti van, svi drugi moraju imati maske. Kafići i restorani su zatvoreni, rade samo dućani. No, ljudi i dalje 'šetuckaju' vani, cijela priča s koronom tek dolazi ovdje, ljudi još nisu svesni svjega. Nažalost, Tursku tek čeka najgori period, ali sve se širi jako brzo.
Kakva je vaša situacija, vi ste i dalje u Kayseriju?
- Da, mi smo zapeli ovdje, ne možemo nigdje. Mi smo prije 15-ak dana trebali igrati s Fenerbahčeom, čekali smo tu utakmicu u karanteni, iako nikome od igrača nije bilo svejedno, taman se korona počela širiti po Istanbulu. Na kraju su predsjednik Fenerbahčea i naša predsjednica kluba potpisali odgodu, sve kako bi se zaštitili igrači. Zatvoren nam je i trening kamp, ništa se ne zna. Logično da sada ne možemo nigdje, nitko ne zna kada će se prvenstvo nastaviti, a zatvorene su granice, otkazani svi letovi...
Kako vi kao profesionalni sportaš svakodnevno održavate fizičku spremu?
- Ma odradim neke vježbe po kući, kada padne mrak odem i trčati po parku. Ali, daleko je to od pravog profesionalizma. Gledajte, sportaši su hiperaktivni ljudi, navikli smo na treninge. Koliko god se nekima naš posao čini glamuroznim ili elitnim, moraju znati kako smo mi u dubini duše teški radnici. I poslije tri-četiri dana odmora, puni smo energije, teško nam je biti zatvoren u kući. Ali kako nama, tako je i drugima, svi smo sada u svoja četiri zida.
Kakav je život u Kayseriju?
- Jako sam se ugodno iznenadio, mislio sam kako će me u azijskom dijelu Turske dočekati drugačija kultura, drugačiji mirisi i okusi, pa i da će zbog druge vjere sve biti nekako zatvorenije. Da, i ovdje ima nekih pravila, u bazene ili teretane ponedjeljkom idu žene, utorkom muškarci i tako sve ide u krug. Ali, Kayseri je miran obiteljski grad, dosta moderan, a na samo 20 minuta od nas je planina sa snijegom gdje se odemo i sanjkati.
Mario Šitum je nastavio...
- Što se tiče života ovdje bih mogao ostati još dugo, grad nije skup. Mi igrači živimo u jednom modernom zdanju, sve nam je nadohvat ruke, imamo zajednički bazen, u zgradi imamo i frizerski salon pa je i ženama puno lakše, haha. Restorani? Ma odlični su, sve ono tipa 'Nusret', ima tu i puno njegovih specijaliteta, iznenađen sam gradom. Po dolasku u Tursku sam mislio, samo da nađemo neki dobar stan i sve ćemo izdržati, a sada baš uživamo ovdje.
Po ovdašnjim medijima nagađalo se kako je korona virusom zaražen i Robert Prosinečki...
- Ma to nije istina, svi smo se testirali u klubu, a na kraju je samo jedan, glasnogovornik kluba, bio pozitivan. Iako nije imao nikakve simptome, ali je prijenosnik virusa. Naš šef je u rizičnoj skupini zbog zdravlja, pa se cijeli naš stožer čuva u trening kampu. Ma svi nas tu, predvođeni predsjednicom kluba, jako paze, čim je krenula priča s korona virusom odmah je i odgođena naša utakmica.
A kakav je nogomet u Turskoj? Kako ste se vi tamo snašli?
- Uh, tu je sve malo divlje. Ima tu dobrih igrača i kvalitete, ali s taktičke strane nikada nisam vidio nešto tako. Svi idu svugdje po terenu, svatko radi svoje, nema tu prevelike kompaktnosti i taktički je to jako loše. Mi smo tek ekipa u nastajanju, brzo smo se skupili ove zime, na početku nam je igra bila bolja od rezultata. Prvu utakmicu smo imali 25 udaraca na gol, pa odigrali neodlučeno. Onda jednu vodili 2-1, imali igrača više, pa opet ostali bez pobjede. No, sada nam se počelo vraćati.
Kayserispor je i dalje posljednjeplasirana momčad lige, iako ste u posljednjih pet kola upisali tri pobjede. Vama se prekid zbog korona virusa dogodio u 'krivo vrijeme'...
- Istina. Ma mi od početka igramo dobro, ali smo imali previše pehova. I sada smo pobjeđivali neke utakmice koje možda nismo zaslužili. Zadnju utakmicu smo dobili 2-1, ali to je bila prava drama. Vodili smo 2-0, promašili penal i pet zicera, a onda u drugom dijelu bili na konopcima. Ljudi su nas skroz stisnuli, a u 90. minuti nam suparnički igrač prođe i golmana, šutne loptu u prazan gol, a ja ju zaustavim na gol-liniji. No, sada smo se malo konsolidirali.
Što će biti s turskim prvenstvom?
- Ništa se još ne zna, puno je tu otvorenih pitanja. Ne znam što će se dogoditi, nadam se da Fifa i Uefa neće 'masakrirati' igrače. Ako bi se prvenstvo nastavilo u srpnju, a u Uefi bi to spojili s novom sezonom, pa mi bi u komadu odradili sezonu i pol. Ne znam, stvarno ne znam što će se dogoditi, postoji opcija da se i proširi liga. U slučaju da ispadnemo iz lige, u ugovoru imam klauzulu da postajem slobodan igrač, pa bi opet krenuo dalje. Ne vidim se ovdje u drugoj ligi.
A kakva je situacija s vašim ugovorima? Je li i turski nogomet zahvatio niz smanjenja plaća?
- Za sada nema još nikakve priče oko smanjenja ugovora, ali siguran sam da će uskoro i kod nas biti nekih korekcija. Tu su velika TV prava, a ako se ne igra, svaki tjedan se gubi novac. Vjerujem da će nam za dosadašnji period sve biti isplaćeno, a od početka situacije s koronom da će biti rezova. Pitanje je kakvih, ali sigurno će ih biti. Dosta se osluškuje kakva je situacija po tom pitanju u drugim zemljama, a sada je neko zatišje i oko te teme.
Pratite li što se posljednjih tjedana događa u Dinamu?
- A pratim, kako ne bih? Uh, teško mi je to sve bilo i čitati, baš mi je žao što se to sve dogodilo. A ispalo je nesretno i nespretno. Ne znam što bih rekao, razumijem obje strane, ali to se moralo riješiti na normalniji način. Dok sam ja bio u Dinamu, u klubu je vladala odlična atmosfera, imali smo veliko zajedništvo i dobre rezultate, cijeli Zagreb je bio uz nas. Dinamo je velik klub, ova se situacija mora što prije riješiti, vjerujem da će se igrači i Uprava dogovoriti oko svega.
Donedavni igrač hrvatskog prvaka za svoje bivše suigrače ima samo riječi hvale...
- Vjerujte mi, nikada u karijeri nisam igrao s boljim dečkima od ovih u Dinamu. Nisam upoznao bolje ljude, bolje profesionalce. Kod nas je vladala pozitivna konkurencija, svatko se borio za sebe, ali ste osjetili kako vam svaki suigrač želi dobro, baš svi su se podredili momčadi, cvjetale su ruže. Klub je bio iza nas, mora se reći kako su nas znali i nagraditi za sve uspjehe. Ma to su mi bila najljepša vremena u karijeri.
Ni Šitumu nije jasno kako je uopće došlo do velikih trzavica na relaciji igrača i Uprave kluba...
- Ne mogu vjerovati da se sve tako raspalo u dva dana, jako mi je žao zbog načina na koji se sve odvilo. Nemam prave informacije, nisam toliko unutra, ali vjerujem da je sve splet nesretnih okolnosti. Nenad Bjelica je u Austriji, svi drugi u Hrvatskoj, mislim kako je tu zapelo oko komunikacije. Korona donosi financijske probleme cijelom svijetu, a u Dinamu uvijek misle unaprijed.
Mario Šitum je pričao u dahu...
- Svakom igraču je teško kada vam uzmu dio plaće, bez obzira što su ta primanja velika. Neki s njima brinu za obitelj, roditelje i širu rodbinu, neki ulažu novac u neke druge biznise, nikome nije svejedno kada ostane bez prihoda na koje je računao. Ali, ja sam 100% uvjeren da bi se igrači odrekli tog dijela novca, samo da je sve bilo malo spretnije odrađeno. Pa mi smo toliko puta skupljali novac za bolnice ili radnike, a to se niti ne zna. Siguran sam, igrači bi smanjili ugovore, njima nije samo do novca.
Današnji nogometaš Kayserispora ima razumijevanja i za klupske čelnike...
- Razumijem klub, žele se i oni zaštititi, nitko ne zna koliko će ovo trajati. A ovoga ljeta nema Europskog prvenstva, vrijednosti igrača padaju, nitko ne zna niti kakve će Uefine nagrade biti u Europi sljedeće sezone. Tužan sam, emotivno sam vezan za stručni stožer i igrače, daleko sam od Zagreba, a baš mi teško mi zbog cijele situacije oko Dinama. Kao i svakom drugom dinamovcu.
A vjerujete li da će Nenad Bjelica nastaviti posao u Dinamu bez svojih dugogodišnjih pomoćnika Renea Pomsa i Martina Mayera?
- Uh, ne znam, pa oni su oduvijek zajedno. Nisam s njima u kontaktu, ne znam njihova razmišljanja. Nenad Bjelica je veliki profesionalac, ima ugovor s klubom, a opet ne znam zašto su se u Dinamu odlučili na taj potez i podijelili otkaze cijelom stručnom stožeru. Vjerujem da će se s Nenadom Bjelicom sve 'džentlmenski' dogovoriti. Dobro znam i jedne i druge, obje strane, i dalje mislim kako je tu bio samo problem komunikacije. Dok sam bio u Dinamu, puno smo puta pregovarali s Upravom oko bonusa ili nekih premija, uvijek bi se sve uspjeli dogovoriti, ne znam što je sada pošlo po zlu - završio je Mario Šitum.