Futsal Dinamo je u majstorici doigravanja za futsal prvaka Hrvatske s 3-1 svladao Olmissum, tako druge godine zaredom postao najbolja momčad Lijepe naše. U Draženov dom natiskalo se više od pet tisuća gledatelja, pred dvoranom je ostalo još nekoliko stotina navijača. Jednostavno, futsal groznica preplavila je Zagreb, teško je danas zamisliti da ijedan drugi dvoranski sport može u našem glavnom gradu prirediti ovakav spektakl.
I vjerujte, da su neka bolja dvorana i da Zagreb ima bolje dvorane za futsal, večeras bi na tribinama bilo i 10 tisuća gledatelja. Bez ikakvih problema. Na tribinama su bili Velimir Zajec, Sergej Jakirović, pa i neki nogometaši Dinama (Kulenović, Šutalo), bio je tu i nezaobilazni Dubravko Šimenc, HNS je predstavljao Stipe Pletikosa, igrači KK Dinama, stari i mladi, žene i djeca. I svi su uživali u vrhunskom malonogometnom spektaklu.
Bad Blue Boysi su napravili ludnicu u dvorani, nevjerojatno navijanje trajalo je od prve do posljednje sekunde, a Draženov dom bio je dupkom pun, kao nekada u vrijeme one prave Cibone. Eh da nam je netko prije 20-ak godina rekao kako će danas samo futsal puniti Cibonu, sigurni smo kako mu ne bismo vjerovali. Ali Zagreb i futsal vole se javno, prelijepe scene iz Cibone opet će preplaviti sve svjetske sportske medije.
Futsal Dinamo je bio bolji, zasluženo otišao do novog naslova prvaka. Istina, Omišani su bili bitno oslabljeni (trener Despotović nije mogao računati na kartonirane Kusturu i Žilića, nije bilo ni ozlijeđenog Juretića), bio je to preveliki hendikep za hrabre i agresivne dečke iz Olmissuma. A na parketu smo gledali sve najbolje što hrvatski klupski futsal može danas ponuditi.
Već na samom otvaranju Tihomir Novak je pokazao zašto ga mnogi nazivaju "Lukom Modrićem hrvatskog futsala", najiskusniji igrač Futsal Dinama. Novak je fantastično prsima primio jedno dodavanje Postružina, lukavo prebacio Rozgu i na samom startu bacio publiku u trans. Gosti su odmah zaigrali s vratarom u polju, a onda je veliki kiks gostiju iskoristio Prgomet i zabio za 2-0. I za pokojnog oca koji mu je preminuo par dana ranije.
Futsal Dinamo i Olmissum ušli su u otvoreno nadigravanje, "bombe" su letjele na obje strani, ali Zagrepčani su dominirali. Bilo je tu i međusobnog koškanja, u jednom su se trenutku zakačili naši reprezentativci Perić i Jurlina, kasnije se Perić obračunavao i s Hrstićem, ali i svima pokazao o kakvoj se igračkoj klasi radi. Postružin je do kraja utakmice zabio i treći gol, Vanha smanjio na konačnih 3-1.
Posljednji sudački zvižduk označio je početak nove ludnice u dvorani. Omišani su zagrebačku publiku ispratili velikim pljeskom, a dinamovci dugo u noć slavili novi naslov prvaka. I da, futsal je danas (barem u Zagrebu) daleko iznad košarke i odbojke, u futsalu danas rade dečki koji razumiju sport, koji znaju kako napraviti velike stvari. I ne bi nas čudilo da već dogodine finale futsal prvenstva gledamo u Areni, pa i pred 10-ak tisuća gledatelja. Ovi dečki to zaslužuju.