U poluvremenu je kapetan Vori rekao: 'U ovih pola sata nema više 'boli me ovo ili ono'. Ako treba, neka nas iznesu s terena'. I poslušali smo ga, mene i Čupka stvarno su iznijeli, govorio je Damir Bičanić sa širokim osmijehom na licu.

A Čupiću nije bilo do smijeha. Dok su svi ostali slavili, on je odjurio u svlačionicu. Bez riječi, s ledom na ramenu. Nastradao je dvije minute prije kraja SP-a. Izgledalo je jako ružno, kao da mu je rame "iskočilo".

- Mislim da nije ništa strašno. Nezgodno je pao, ali sve bi trebalo biti u redu. No tek ćemo naknadno vidjeti o čemu se točno radi - kazao je izbornik Slavko Goluža.

Ozljeda našeg najboljeg strijelca samo je zaokružila listu problema. Prvo Buntić, pa Lacković, onda i Štrlek, virozni Duvnjak, i na kraju Čupko. A Bičanić se držao za leđa, jedva je hodao.

-  Sva sreća da nema više utakmica, ne znam bismo li u ovakvom stanju mogli odigrati još jednu - rekao je Bičanić, koji je jedno od naših najugodnijih iznenađenja turnira.

- Iznenadio sam sve osim sebe. Znao sam koliko mogu, a još kad imaš ovako sjajne suigrače, koji su mi davali nevjerojatnu potporu, sve je puno lakše - kaže Vukovarac Damir, koji se već za nekoliko dana vraća u Francusku.

- Uh, kako ću zafrkavati Francuze... Opet su, kao i u Srbiji, otišli kući puno prije nas. Oni su mene zezali nakon Londona, moram im pošteno vratiti - zaključio je Bičanić, primio se za leđa i u stilu Jeremije otišao u toplu španjolsku noć.