Umorio se Zlaja, nakon SP-a tijelo nije izdržalo suludi ritam i ozljeda ga je izbacila iz ritma. Sa strane gleda svoj PPD Zagreb, a usput se često sjeti i SP-a u Francuskoj, posebno onog jednog ružnog trenutka, pri 22-22...

Često se film vrati na taj promašeni sedmerac u zadnjoj sekundi polufinala s Norvežanima.

- Ha, više me vraćaju svi drugi nego što se ja na to vraćam - kaže Zlatko Horvat, dokapetan i jedan od najboljih igrača reprezentacije, dečko koji je apsolutno nezasluženo postao tragičar.

- Svi me stalno pitaju za taj sedmerac. Nije baš da me ljudi zaustavljaju na ulici i ispituju, više prijatelji i poznanici... Ali to je tako, nisam ni očekivao da će biti drukčije - rekao je Horvat.

Nije ga slomilo

Već nekoliko minuta nakon utakmice bio je neočekivano miran, realan, svjestan da ništa više ne može promijeniti. Danas je, naravno, još puno bolje. Nije ga ta “nesreća” uspjela slomiti.

- Prošlo je sad već neko vrijeme, ali naravno da i dalje žalim za tim. Sjetim se, prođe mi kroz glavu, ali moram to jednostavno zaboraviti i krenuti dalje. Tako se pokušavam i ponašati. Iskreno, cijela ta priča oko sedmerca u mojem je društvu već otišla na zafrkanciju - kroz smijeh kaže Horvat.

Pomoglo je u svemu ovom, naravno, i Zlatkovo iskustvo, svašta je već prošao u karijeri.

Ja čekao, on pogodio

- Nisam čak previše ni razmišljao o tome gdje sam možda mogao ili morao pucati taj sedmerac. Ranije sam znao to raditi, milijun puta sam se time zamarao, ali nema to smisla. U tom trenutku sam odabrao gdje ću pucati. Golman je unaprijed odlučio pogađati gdje ću pucati, ja sam njega čekao, a ispalo je da je on pogodio... Mislio sam da će lopta proći, ali treba priznati i da je Bergerud odlično obranio - priča Horvat.

Norveški junak objašnjavao je poslije kako je puno proučavao Horvata, način na koji puca sedmerce, da je znao gdje će pucati... I nije jedini, svi vrhunski golmani proučavaju pucače kao što je Horvat.

- Naravno da proučavaju, ali nema to baš previše veze. Pa ja sam na toj utakmici pucao pet penala i svih pet sam šutirao drukčije - kaže Zlaja, inače poznat kao majstor za lobove.

U ovoj situaciji o lobu nije čak ni razmišljao...

- Ne, odmah sam vidio da nema mjesta.

Nakon Norveške došao je i onaj “nemogući” poraz od Slovenije, a otišao je izbornik. Igrači su rekli da stoje iza Željka Babića, no iza njega nisu stajali oni koji su odlučivali. I sad se - traje to već neko vrijeme - traži novi izbornik. Točnije, iščekuje se da HRS objavi kako je sve dogovorio s Linom Červarom.

Lino najbolji od naših

- Jako dobro ga poznajem, bio mi je trener i u klubu i u reprezentaciji, u koju me on i uveo. Izuzetno je pedantan trener, inzistira na detaljima i kod toga je vrlo dosljedan. Sve one medalje koje je osvojio imaju njegov potpis. Da, imao je u to vrijeme sjajnu momčad, vrhunske igrače, ali trebao je to netko i posložiti. Lino ima podršku javnosti, žele ga i u HRS-u, a ja vjerujem da je on najbolje rješenje od hrvatskih trenera - rekao je hrvatski dokapetan.

Spominjali su se i stranci, više ili manje ozbiljno, ali nije se Zlatko htio previše upuštati u te priče.

- Znam samo da će novi izbornik, tko god on bio, biti pod velikim pritiskom. Nije ovo ispred nas obično prvenstvo, igra se u Hrvatskoj i logično je da očekivanja budu velika. Na to će novi izbornik morati biti spreman - vjeruje Zlaja.

Neće ga biti sutra (17.30 sati) u ogledu Lige prvaka s Brest Meškovom u Bjelorusiji, muči ga upala spoja pubičnih kostiju.

- Dosta je neugodno, kod nekih pokreta baš boli, ali nije stanje ni potpuno loše. Moram neko vrijeme mirovati, to je jedino rješenje. Nadam se da ću za desetak dana opet biti na parketu - kaže Horvat, koji je sa strane ispratio ona dva poraza u Skoplju i pobjedu u Celju.

- U Makedoniji nije bilo dobro, ali u Celju je dečke bilo baš lijepo gledati, bili su sjajni - rekao je Horvat.