Solidni Jadranski derbi završio je podjelom bodova, a odigran je u anti-nogometnom ozračju sablasno praznih tribina stadiona europski poznatog po vatrenoj atmosferi koju zna kreirati splitska publika.
Rezime: dva gola iz opravdano dosuđenih penala i remi kao realni i pravedni rasplet utakmice koja je bila solidna, a u kojoj je Rijeka neshvatljivo i nedopustivo svojom rezerviranošću Hajduku poklonila cijelo prvo poluvrijeme.
Splićani: borbeni i željni pobjede, ali nedovoljno kvalitetni da do nje dođu. Riječani: usukani u vlastitu nesigurnost za koju nema razloga. Na kraju, svakome po bod koji posebno gostima ne donosi ono što su i planirali, i željeli i mogli ostvariti na Poljudu. Po prvi puta u povijesti dugoj 151 utakmicu - potpuno praznome, bez gledatelja.
Nije nemoguće da se u Rijekinoj svlačionici nakon utakmice kolektivno lupalo glavama u zid: zašto su prespavali prvih 45 minuta i sami sebi uzeli, a borbenome Hajduku poklonili cijelo jedno poluvrijeme?!
Prvih desetak minuta gledali smo ispipavanje snaga koje Rijeci nije bilo potrebno, a Hajduku koristilo da naznači svoj pristup: bez Caktaša, Posaveca i Hamze borbenošću, željom i dugim loptama kompenzirati manjak kvalitete u odnosu na goste. Rijeka? U izdanju koje nije bilo daleko od bunkera (?!), a sve 'garnirano' niti jednim-jedinim udarcem u okvir Hajdukova gola u prvome poluvremenu!
Vulićeva je squadra do zasluženog vodstva došla nakon 28 minuta. Zuta je u jednom duelu sa Jairom igrao rukom, Pejin opravdano dosudio penal za domaće, a Said s bijele točke zakucao loptu u Sluginu mrežu - 1:0.
Hajduk je do odmora propustio dvije šanse u jednoj akciji (32' Sluga brani zicer pa Said pogađa okvir gola), a Rijeka je... Gledala što Hajduk radi pa i doslovno i metaforički pokisla otišla u svlačionicu Poljuda koji će još tri puta morati biti ovako otužno prazan kao danas.
U nastavku je samo pet minuta pokušaja nametanja svoje igre Rijeci je donijelo izjednačenje! Kapetan Gorgon (od 46. minute na centralnoj polušpici) svom je snagom potegao s bijele točke i Blažević nije imao ni najmanju šansu obraniti penal koji je Pejin opravdano dosudio zbog preoštrog starta Tudora na Zuti tek metar u Hajdukovom 'kaznenom'. Od 50. minute - 1:1.
Bišćan je u drugo poluvrijeme krenuo sa Acostyem umjesto Grahovca što je povečalo broj Rijekinih ofenzivaca, a značilo da Pavičić ide u duet zadnih veznih s Čanađijom.
Slabašni Hajduk pokušavao je brojčano ojačati vezni red ulaskom Palaverse i fizičku snagu u protivničkom šesnaestecu ulaskom Ivanovskog dok je Rijeka ubacivanjem Puljića i Kvržića tražila završni udarac no nije ga našla jer - ne može se odlučiti igrati doslovno usred utakmice. Lopta je zlopamtilo pa gostima nije dala ni šansu za sva tri boda, a Ivanovski je u završnici dvaput promašio prigode koje su trijumf mogle donijeti Hajduku.
Igor Bišćan morat će dobro porazgovarati sam sa sobom, a možda i netko iz Uprave porazgovara s njim jer razloga za njegov pristup 'ajmo svi iza lopte pa ćemo onda vidjeti' nije bilo. Rijeka je tradicijom i vlastitim snagama dokazala na Poljud treba doći da bi se nametnula i pobijedila zato jer je (nije nikakva misterija nego jednostavna istina) - jača od Hajduka. Posebno od ovog današnjeg Hajduka! Rijeka ima stabilniji klub i kvalitetniju momčad. Trener mora znati u kakav klub dolazi i što se od njega očekuje. Balans u igri: apsolutno... Rezerviranost i začahurivanje: ni u kojem slučaju! Na to Rijeku u ovoj ligi možda može natjerati Dinamo, ali tu ta priča staje.
Za razliku od momčadi s Kvarnera, Hajduk Zorana Vulića izvukao je maksimum iz nejakog potencijala koji mu je na raspolaganju, a još i bez 'grmljavine' - bez podrške dalmatinskog temperamenta s tribina.
Rijeka se nije približila ni Osijeku, ni Gorici, ni Lokomotivi, ni Dinamu. Štoviše, Lokosi i Gorica (a večeras vjerojatno i Bjeličin Dinamo) povećavaju prednost.
Ipak, Rijekina je situacija bolja od Hajdukove. Ne samo zbog 6 bodova prednosti nego zbog toga što Rijeka sigurno može daleko bolje od ovoga što je do sada demonstrirala u Prvoj HNL. Samo to trener i igrači i sami moraju shvatiti...