Bilo je nezaboravno. Iskreno, za takve utakmice trenirate i živite. Na takvim utakmicama vidite gdje ste. Jako sam ponosna na ekipu, koja je ostavila zadnji atom snage. Ginule smo jedna za drugu. Pazite, Osječanke nisu izgubile utakmicu deset godina.

Taj osjećaj nakon pobjede teško se može opisati. Prvi gol nas je podigao i vidjele smo da se možemo nositi s njima, da možemo i pobijediti. Pokušale smo ostati pribrane u glavi i ne srljati, jer Osijek ima kvalitetu koju može iskoristiti svaku sekundu. U stanju su kazniti i najmanju pogrešku. Na poluvremenu nije bilo puno priče. Trebali smo ostati koncentrirani do kraja utakmice idržati tempo koji smo nametnuli u prvom dijelu. To je bio naš plan. I uspio je.

Na kraju utakmice vidjelo se na licu Osječanki da su tužne jer ipak se radi o ekipi koja nije izgubila utakmicu deset godina. No bile su fer i čestitale su nam na pobjedi i korektnoj igri. Priznale su nam da smo bile bolje svih 90 minuta i zasluženo pobijedile.

No moram napomenuti da bez trenera Kreše Jaklina nikad ne bismo uspjele. On nam je bio velik poticaj, u svakom trenutku je vjerovao da možemo napraviti tako veliku stvar kao što je pobjeda protiv velikog Osijeka.

Naravno, nakon utakmice imale smo veliku feštu.

Većina igračica živi u blizini kafića u kojem radi predobar vlasnik, naš veliki navijač i, kad nije u gužvi i kad ima slobodnog vremena, dolazi na naše utakmice. Prati ženski nogomet i zna koliko Osijek dugo nije izgubio utakmicu, pa nam je rekao da obavezno dođemo k njemu, bez obzira na rezultat. No nakon pobjede prvo smo otišle na zajednički ručak, napravljena je i torta i tad je počelo slavlje.

Nakon toga smo otišle kući kako bismo se presvukle za nastavak fešte. Predsjednica je otvorila račun u kafiću, a vlasnik nas je častio pizzama. Bila je zaista ludnica, pjevalo se sve i svašta, a najviše ‘Volin sve bilo’ od grupe Riva i ‘Večeras je naša fešta’ Tomislava Ivčića. A premije? Pa to barem nije upitno.

* PIŠE: Monika Conjar, Nogometašica ŽNK Split