Nakon minimalne pobjede nad Širokim Brijegom i remija s Veležom, Hajduk je u zadnjoj pripremnoj utakmici uoči nastavka sezone slavio 4-2 protiv drugoligaša Varaždina. U prijateljskom ogledu, odigranom po lijepom i sunčanom vremenu, na Poljudu se okupilo 500 - 1.000 gledatelja. Radni dan i rani popodnevni termin učinili su svoje, no oni koji su došli nisu ništa posebno propustili. Dapače, poštedjeli su se živciranja i lošeg nogometa koji su njihovi ljubimci, uz rijetke iznimke, danas demonstrirali.
Krenulo je dobro, Hajduk je poveo već u sedmoj minuti, Livaja je probio desnu stranu i pred golom pronašao usamljenog Ljubičića kome nije bilo teško svladati nekadašnjeg suigrača Sentića na golu Varaždina. No bilo je to sve što smo vidjeli od Hajduka u prvom poluvremenu, u kome su gosti potpuno dominirali.
Gotovo preslikanu akciju gola Hajduka vidjeli smo pet minuta kasnije na drugoj strani, Vuk je probio desnu stranu Hajdukove obrane i pronašao usamljenog Brodića, koji je pucao preko grede. U nekoliko navrata Vuk je lijepo pronalazio suigrače u prilikama, a kad je vidio da ne ide asistencijama, odlučio je sve napraviti sam. Najprije je u slalomu nanizao tri igrača Hajduka i pucao u blok, a onda je u nastavku akcije preko Katića snažnim udarcem probio Kalinića i zakucao loptu pod gredu.
Varaždin se predstavio kao vrlo ozbiljna momčad s dosta poznatih imena. Prije svih navijačima Hajduka poznati su Karlo Sentić, Tonio Teklić i Michele Šego, tu su i prvoligaška imena Fran Brodić i Igor Postonjski, mlada nada U-19 reprezentacije Karlo Lusavec, kao i bivši hrvatski reprezentativac Oliver Zelenika, koji je bio treći golman na Mundijalu u Brazilu dok je Lovre Kalinić ostao kući kao prekobrojan četvrti. Danas je Zelenika startao kao rezerva Sentiću...
Dobru igru Varaždin je okrunio novim golom i vodstvom nakon pola sata igre. Dvojica hajdukovaca na posudbi u Varaždinu sve su riješili u dva poteza. Sentić je iz svog kaznenog prostora poslao dugu loptu prema Šegi, ovaj je primio pored uspavanog Lovrencsicsa i krenuo sam prema golu, snažno pucao iskosa a lopta se od Katića odbila i prevarila Kalinića. Šego je odmah digao obje ruke i pokazao kako nema namjeru slaviti gol koji je zabio svom klubu.
Dambrauskasova momčad ušla je u susret poprilično ležerno, a lišeni pritiska na svoju zadnju liniju Varaždinci su lako izlazili s loptom iz svoje polovine terena i svako malo izlazili pred Kalinića. Teklić, Postonjski, Brodić... mogli su zabiti još koji gol, a posebno je bio inspiriran Vuk, koji je u nekoliko navrata u slalomu prolazio kroz statičnu obranu Hajduka.
U drugom dijelu priliku su umjesto Lovrencsicsa, Atanasova i Ljubičića dobili Čolina, Grgić i Mlakar, kasnije su ulazili Dolček, Dimitrov, Pukštas, Simić i Kačaniklić, no malo toga se promijenilo u igri Hajduka. Teško da bi netko neupućen s tribina razaznao tko je tu prvoligaš a tko drugoligaš, sve dok trener Varaždina Mario Kovačević nije izveo svoje najjače snage pa je i Hajduk ipak nekako stigao do pobjede.
A igrala je većim dijelom susreta Dambrauskasova momčad po sistemu koji smo gledali cijele jeseni, 'daj Livaji pa što on napravi'. A Livaja 'ko Livaja, i danas je isporučio, nakon asistencije za prvi zabio je iz slobodnog udarca drugi gol, pa opet asistirao Kačanikliću koji je tek ušao u igru za treći... Bilo je to jasno i malobrojnim gledateljima koji su nagovarali Livaju da čak i iz kornera puca izravno na gol. Četvrti gol za kraj zabio je Mlakar.
Današnji susret trebao je po svemu biti generalna proba za ono što ćemo gledati u nastavku sezone, odnosno, barem u prvih nekoliko kola dok ne završi prijelazni rok i ne riješi se kompletna igračka ruža. A ako se po jutru dan poznajenavijače Hajduka ne čeka ništa dobroga. No pripremne i službene utakmice definitivno nisu isto, niti je isti podražaj kod igrača, niti isti pristup, trenerima u prvom planu nije rezultat nego isprobavanje taktičkih zamisli, na koncu, niti imaju istu rezultatsku vrijednost.
Bilo je zimskih priprema u kojima je Hajduk pobjeđivao velikane poput Šahtara iz Donjecka, kijevskog Dinama ili Dnjipra, ali i gubio od Goška iz Gabele, remizirao s Šahtarom iz Soligorska ili zmijavačkom Croatijom prošle zime. Bilo je priprema u kojima je Hajduk svladavao sve suparnike pa loše startao u nastavak sezone, kao i priprema u kojima su igrali loše i gubili, pa na proljeće izgledali jako dobro. Koliko su dobro ove pripreme odrađene zna samo Dambrauskas, jedino on ima na raspolaganju sve podatke o fizičkoj spremi igrača i o opterećenjima pod kojima su bili uoči utakmica.
Hajduk je u ovoj sezoni pred sebe postavio visoke ciljeve, najviše, uložio je ogroman novac u momčad koju čelnici kluba još namjeravaju pojačavati. Zaigrali su na sve ili ništa i otvoreno najavili borbu za oba trofeja. U tom svjetlu potpuno je nevažno kakav dojam je momčad ostavila na pripremnim utakmicama, važno je ono što će se događati u svibnju, kada se budu dijelili trofeji. Uspjeh bi prebrisao sve minuse, a o neuspjehu ili nekom rezervnom planu nitko na Poljudu i onako ne razmišlja. No svega su četiri dana do prvog ogleda nastavka prvenstva na Šubićevcu i ako ova tri pripremna ogleda, a pogotovo ovaj zadnji protiv drugoligaša Varaždina, ne djeluju poput kante hladne vode na uspavanu Dambrauskasovu momčad, čelnici kluba i navijači će se uoči proljeća morati i te kako naoružati strpljenjem. I pomoliti za zdravlje Marka Livaje!
Dambrauskas je danas na teren opet poslao kombiniranu postavu, a čak i uz brojne zamjene bile su jasne naznakame onoga što bismo trebali gledati u subotu na Šubićevcu. Naravno, pod uvjetom da se do tada ništa ozbiljno ne dogodi u prijelaznom roku. Nominalno, početna postava u Šibeniku trebala bi igrati u formaciji 4-2-3-1, a za sada su u prvom planu Kalinić – Lovrencsics, Katić, Elez, Melnjak – Grgić, Vuković – Ljubičić, Krovinović, Biuk – Livaja, s tim da tek treba vidjeti za koliko su nakon ozljeda spremni Simić, Vuković i Sahiti te hoće li prednost u špici napada dobiti Mlakar ili ipak mlađi i potentniji Ljubičić.
Naravno i to se može promijeniti eventualnim dolaskom novih igrača, pogotovo ako se uspješno dovrši saga oko Nikole Kalinića, koji bi u tom slučaju dobio važno mjesto u momčadi, u špici napada, kao stožerni igrač uz bok prezimenjaka Lovre, Eleza, Krovinovića i Livaje.