Zvali su ga 'sinjski dijamant', a sad bi ga komotno mogli zvati 'medicinski fenomen'. Ante Vukušić (26) najmanje tri godine igrao je samo s jednim plućnim krilom.
- Liječnici su mi rekli da je teško živjeti s jednim plućnim krilom, a kamoli se profesionalno baviti sportom. Ni njima nije jasno kako sam igrao. Slične probleme ponekad imaju i piloti koji su često izloženi visokom pritisku - tihim glasom iz moskovske bolnice javio nam se Vukušić, koji nam je otkrio kako je do svega došlo.
- Očito mi je u nekom padu ili udarcu stradalo jedno plućno krilo i napunilo se zrakom. Povremeno sam osjećao tegobe, ali u Italiji su mi rekli da se vjerojatno radi o boli u leđima. Nažalost, u nekoliko navrata mi se događalo da sam jednostavno nemoćan, da sam malaksav, mučio sam se, ali ništa mi nije polazilo za rukom. Bio sam na pripremama s novim klubom u Moskvi i kad sam se požalio odveli su me na pregled na kojem su mi utvrdili da dišem samo jednim plućnim krilom. Pitao sam liječnika da mi prevede što to točno znači, a on mi je rekao da je moj organizam trošio maksimum, a dobivao samo pola zraka. Zbog toga mi se i događala bol u mišićima, nemoć, zadihanost... Sva sreća pa mi je srce bilo jako i pojačanim radom mi je nadoknađivalo manjak kisika u mišićima. Rekao mi je liječnik da je sreća da sam došao u bolnicu jer se po ožiljku na plućima vidi da je ozljeda stara tri-četiri godine.
Dok leži u moskovskoj bolnici, Ante ima dovoljno vremena razmišljati o svemu što je prošao, ali i budućnosti na koju gleda s puno više optimizma.
- Sreća da sam otkrio da nešto nije u redu, još uvijek sam dovoljno mlad da mogu vratiti nekadašnju formu i karijeru. Možda je ovo nova prekretnica kao u nekoj novoj budućnosti - nada se 'sinjski dijamant' koji će ipak morati pričekati povratak na zeleni teren.
- Još par dana ću ostati u bolnici. Nakon toga se vraćam kući i naredna dva mjeseca smijem samo šetati ili lagano plivati. Ne smijem opterećivati pluća, ne smijem se niti zadihati. Očekujem da ću na jesen početi lagano trčati, tada ću u zimskoj stanci na pripremama krenuti punom snagom.
Ono što ga u cijeloj priči raduje je briga kluba i novih suigrača u koji je tek stigao.
- Odmah su mi priskočili suigrači Kašić i Dugalić, kao i cijeli klub. Njih dvojica su mi pomagali čak i u bolnici u prvim danima nakon operacije. Sada su otišli u Sloveniju na pripreme pa mi je malo dosadno, ali i ja ću uskoro kući. U klubu su mi rekli da se uopće ne obazirem na oporavak i na dužinu oporavka te da je najvažnije da ozdravim i vratim se kada za to dođe vrijeme. Stvarno im hvala na tome. Ponijeli su se baš kao pravi klub - zaključio je Vukušić.