Da su Mario Stanić i Ivan Kepčija na početku mandata morali na papiriću napisati ime trenera koji će voditi Hajduka u drugom kolu nove sezone u Osijeku, vjerojatno im ni jednom ni drugom ni na kraj pameti ne bi palo napisati ime Harija Vukasa. Pa ni među prvih deset kandidata... No, karte su se tako promiješale i Hari Vukas je dobio priliku povesti momčad nakon što je Tudor izabrao mjesto Pirlovog asistenta, i izborio pobjedu i tri vrlo važna boda na otvaranju sezone. Kolike smo u zadnje vrijeme odgledali utakmice u kojima je Tudorov Hajduk prosipao bodove u zadnjem kolu...., a eto, u Osijeku je Vukasa poljubila sreća.
- Nećemo puno mijenjati, vjerojatno će biti sitnih korekcija u igri i to je sve, neće biti nešto revolucionarno drugačije – kazao je Vukas uoči gostovanja u Osijeku. I doista, nije napravio neke revolucionarne promjene u odnosu na ono što je radio Tudor.
Uostalom, kako bi i mogao kad je s momčadi odradio svega par treninga. No u odnosu na prvo kolo protiv Istre Vukas je ipak promijenio stoperski dvojac, umjesto Dimitrova i Mujakića stavio je Ismajlija i Vuškovića, a u napad uz solidnog Gyurcsa povratnika Jaira. I odmah je to izgledalo puno bolje, doduše s jednakim brojem neforsiranih pogrešaka koje su kidale živce navijačima pred malim ekranima od prve do zadnje minute. Pogotovo kada je u pitanju izlaženje s loptom iz vlastite polovine terena, koje nikako nije funkcioniralo. I iz kojih su Osječani u par navrata opasno prijetili.
Vukasov Hajduk bio je danas s jako dobrim Jairom puno ofenzivniji i to im se isplatilo, iskoristili su dvije pogreške osječke obrane i sredinom prvog dijela zabili dva gola koji su im bili dovoljni za konačno slavlje. I to na krilima trojice najiskusnijih, Gyurcso je centrirao, Jairo se majstorski ušuljao ispred Talysa i zabio s druge vratnice za vodstvo, a onda je još izborio i kazneni udarac, koji je Caktaš pretvorio u gol. Dva brza gola trebala su biti dovoljna prednost da se mirno ode na poluvrijeme do kojeg je ostalo manje od deset minuta, no ne bi to bio Hajduk kad ne bi nešto uprskao u završnici.
Jedna od rijetkih dobrih stvari na utakmicama bez gledatelja je to što se poprilično dobro čuje što igrači govore na terenu. I baš na svakom prekidu Osijeka golman Hajduka Josip Posavec vikao je suigračima: ''Pazite da netko ne ostane sam''. Uporno, baš svaki put, uključujući i prekid u 43. minuti, kada je unatoč njegovim povicima Jugović ostao potpuno sam na drugoj stativi i zabio glavom za povratak neizvjesnosti.
U drugom dijelu Kulešević je krenuo na sve ili ništa, gurnuo je u igru svoje najjače figure Bočkaja i nekadašnjeg Hajdukovca Ercega, nakon toga i Grezdu i Kleinheislera, dok Vukas s druge strne nije imao previše izbora zbog toga što mu je momčad bila jako prorijeđena izostancima. Jedina logična zamjena bio je Nejašmić, Jakoliš je opet morao na bok, kasnije su ulazili Dimitrov i Mujakić da bi sačuvali prednost...
Što je susret odmicao Hajduk se sve više povlačio u krilo Posavcu, sve manje su razmišljali o napadu a sve više o obrani, pogotovo kada su iz igre morali Jairo i Caktaš. Hajduk je kraj susreta dočekao s četiri stopera i svih jedanaest igrača u kaznenom prostoru, no kad osvojiš tri boda u derbiju, onda je sve drugo manje važno. Pa i to tko je i kako igrao... Da je Tudor osvajao bodove, nitko mu ne bi zamjerio Tahiraja i Jakoliša na boku, Juranovića na stoperu...
Vukas je dakle u kvalifikacije za ostanak na klupi Hajduka krenuo pobjedom u derbiju u Osijeku, a već od sljedećeg kola moći će računati i na Diamantakosa i Eduoka, što će i te kako pojačati konkurenciju i omogućiti mu da racionalnije koristi igrače. Ovo jest start sezone i u normalnim okolnostima bilo bi za očekivati da su igrači spremni i u formi, no ovo je prvenstvo silom prilika započelo bez priprema i grčevi Jaira, Jradija i Gyurcsa sugeriraju da će i te kako trebati paziti da se momčad ravnomjerno optereti, kao i da će u reprezentativnim stankama trebati poraditi na tjelesnoj pripremi.