Ovdje sam šest mjeseci i već gledam na Zagreb kao na nešto svoje. Imam stan na Slavonskoj aveniji pa često odem šetati na savski nasip, tako mi je najdraže provoditi vrijeme izvan rukometa. Ne volim kafiće, diskoteke, gužvu i ‘gungulu’, kaže Veselin Vujović (54).

Trener PPD Zagreba, svojedobno najbolji rukometaš svijeta, dvostruki prvak Europe sa šabačkom Metaloplastikom, danas uživa u statusu čovjeka koji je preporodio “plinare”.

Nadao sam se da će me netko pozvati na razgovor, bio sam raspoložen preuzeti Hrvatsku, ali Babić je dobar izbor

- Došavši u Zagreb zatekao sam talentiranu i dobru momčad koja je iz nekog razloga zastala na svom putu. Što sam promijenio? Znate kako je, i vi u društvu sigurno imate nekoga tko svojim dolaskom digne atmosferu, raspoloženje, potpuno je drukčije kad je on tu. Tako je i u rukometu. Objasnio sam igračima da u sportu najprije moraju uživati da bi postizali vrhunske rezultate. Sve što se radi umjetno, na silu, nema izgleda. Evo, ni žena ne može pripremiti dobar ručak ako to radi s odbojnošću, mora uživati da bi joj uspio ručak, kolač ili što već - kaže Vujović i nastavlja:

- Mnogo sam radio i na tome da igrače uvjerim da ne gledaju protivnike, pa ni one najjače, kao neke divove od tri metra i 200 kilograma koji će te pregaziti. Ne, sve su to ljudi od krvi i mesa. I danas imamo momčad za respekt, koja apsolutno zna što joj je rukometna ideja i koja bez straha ulazi u bilo koju utakmicu.

Crnogorski čvrst, mangup po šabački

Takav je Vuja bio i kao igrač. Beskompromisan, sportski drzak, pravi mangup na parketu.

- To nešto ‘vujovićevsko’ u sebi imaju i neki moji igrači, recimo Obranović, Mandalinić ili Pavlović, ali razlika je to... Ja sam ipak rođen u zajedničkoj državi, a ta raznolikost nas je i činila toliko posebnima. Sasvim drugi mentalitat ima klinac iz Crne Gore ili onaj koji je rođen u Zagrebu ili Karlovcu. Ali ako ih spojite, oni će jedan drugoga dodatno školovati. Ja sam, primjerice, Crnogorac koji se školovao u Šapcu. Taj karakter i agresivnost koji imaju Crnogorci spojio sam s kreativnošću, snalažljivošću i manguplukom koji imaju Šapčani - kazao je Vujović i nastavio:

Kažu da sam napravio više za odnose Srbije, Crne Gore i Hrvatske nego ikoji političar

- Baš zato mislim da su ovi igrači mnogo dobili mojim dolaskom u Zagreb. Ipak im je došao čovjek koji se drukčije izražava, upoznaju nove riječi, nove šale. Jednostavno, to miješanje škola i kultura uvijek daju kvalitetu.

Sa šefom Zoranom Gopcem već je godinama prijatelj, ali...

- Iskreno, više sam se s njim čuo kad sam bio u Šapcu, Skoplju ili Dubaiju nego otkad sam u Zagrebu. U ovih pet, šest mjeseci samo sam jedanput, kad je bio njegov rođendan pa je napravio party za 400, 500 ljudi, družili smo se izvan terena. Niti jedanput nisam bio s njim ni na ručku ni na večeri. Mislim da je to dobro, suradnju završavamo u kancelariji, a u ono što radim na parketu nitko mi se ni u jednom trenutku nije miješao - kaže Vuja.

Nitko nikad nije bio kao Mirko Bašić

U Zagrebu se najčešće druži sa Senjaninom Maglajlijom i bivšim suigračem iz Šapca Mirkom Bašićem.

- Prvo ću reći: Mirko Bašić je najbolji golman koji je ikad stao između rukometnih stativa. Uvjerljivo. Imao sam kao trener u momčadi i Šterbika, i Šarića, i Perića... Baško nema konkurencije. Uvijek nas je tjerao što više u sredinu, krila smo puštali doslovno do penala, nitko nije smio skočiti s krila koliko su ga se bojali - prisjetio se Vujović pa se prisjetio anegdote s terena:

Moje je vrijeme bilo mnogo ljepše za sport. Danas je takav ‘atak’ sporta na TV-u da se nekad izgubi smisao

- Bilo je jedan razlike za nas, protivnik je imao kontru, ali Bašić je obranio, doslovno je sjeo na loptu i zaradio nam bodove i premije. Kad je ušao u svlačionicu, nasmijao se i rekao: ‘Ajde, ljubite guzu koja vam je zaradila pare’.

U njegovo vrijeme rukometaši su, dobro se sjeća, bili mnogo veće zvijezde nego danas.

- U vrijeme Metaloplastike cijela Jugoslavija je znala svaki naš korak, nije bilo nikakve šanse da ti policajac napiše kaznu ili da moraš čekati red, recimo, u bolnici. Kad smo igrali svjetska prvenstva ili olimpijske igre, gradovi su izgledali kao da je uzbuna, svi pred TV-om. A ovi moji dečki igraju Ligu prvaka, bore se za četvrtfinale, a mogu otići bilo gdje da ih nitko ni ne primijeti.

Nikad ništa loše nisam napravio ako nisam bio isprovociran. Tko god tvrdi suprotno, laže

U Metaloplastici smo zarađivali toliko da smo, na primjer, mogli od dvije plaće kupiti automobil, ali egzistenciju smo osigurali kad smo otišli van, kaže Vujović.

On je otišao u Barcelonu, opet postao prvak Europe, a isto mu je kao treneru uspjelo s Ciudad Realom. Za taj se klub čak i tukao!

- Cijeli me život, mojom krivicom, prati fama nezgodnog i agresivnog lika. U toj tituli s Ciudadom, sudjelovao sam u incidentu u utakmici protiv Flensburga i EHF me suspendirao na dvije godine. To mi je uvelike poremetilo trenersku karijeru. Mogao sam u najveće europske klubove, svi igrači s kojima sam radio, kao i kolege, o meni kao treneru imaju najbolje moguće mišljenje. No kad se spomene da bi Vujović mogao biti trener, ima nekih koji kažu: ‘Joj, on je nezgodan karakter, pitanje je kad će eksplodirati i napraviti nekakvu glupost’. To stoji, ali bilo je to prije više od deset godina. U međuvremenu sam sazrio, ako ne i prezrio, ponašanjem ovdje pokazujem da sam se promijenio. Hoću li dobiti neku pravu šansu, čini mi se, više ne ovisi o meni - vjeruje Vuja.

Sukobio se i s Červarom, ali verbalno.

Da mogu izabrati bilo koja dva igrača, doveo bih u Zagreb Šterbika i Nikolu Karabatića

- Svaki put kad sam napravio glupost, imao sam neki okidač, pa tako i taj put. Metalurg je mom Vardaru pet dana prije finala kupa uzeo najboljeg igrača, a Lino je tvrdio da to nije istina. Čekaj, gledaš me u oči i lažeš?! Zaklinješ na obitelj da to nije točno i da ti ja to prešutim?! Ma nema šanse! Takav sam karakter. Da nisam, možda ne bi bio ovakav trener ili igrač - kaže Vujović.

Kao junior istodobno je igrao rukomet za Metaloplastiku i košarku za Lovćen. Košarka je druga velika ljubav.

- Često se zapitam što bi bilo da sam ostao u košarci. I, da, zažalim zbog toga. A kad zažalim, obujem tenisice, izađem i s klincima ‘opalim’ basket. Preznojim se i budem miran - kaže Vujović, koji je znao zaigrati i sa svojim igračima, stalno gleda Euroligu, divi se Hezonji i Šariću, a kad je riječ o najboljim Europljanima u povijesti...

- Dragan Kićanović i Dražen Petrović! Oni su nešto posebno. Što kažete, Nowitzki i Parker? Ma dajte, pa takvi Toniju Kukoču ne mogu ‘pertle’ vezati - zaključio je Vujović.

‘Ivić je predodređen da bude vrhunski...’

U Danskoj će danas PPD Zagreb braniti plus pet. Filip Ivić ponovno će morati odraditi svoj dio posla.

- Taj momak pazi na prehranu, pazi kad ide spavati, prati druge golmane, mnogo razmišlja na golu... Samim time je, čini mi se, predodređen da bude vrhunski. Dobro je što je odlučio ostati ovdje, ne žuriti se van - uvjeren je trener Vujović.