Kakva je to trebala biti priča, kakva je to mogla biti momčad, u kojoj su pod obručima trebali skupa zaigrati Dario Šarić, Dragan Bender i Ante Žižić. Na žalost, nije se dogodilo, nije u Splitu bilo sluha za vrhunske ideje, kao ni puno puta do sada...
Tridesetak godina nakon što su u prvu momčad Jugoplastike ušli Toni Kukoč i Dino Rađa, te započeli košarkašku bajku koja je okončana trostrukom europskom krunom, u istu su tu dvoranu na Gripama ulazili Dragan Bender i Ante Žižić.
Dario je igrao za Split, ali u prijateljskoj utakmici
Tadašnji sportski direktor žutih Nikola Vujčić imao je plan, želio je složiti mladu i potentnu momčad s kojom bi krenuo u borbu za povratak kluba na staze stare slave. I odlučio im priključiti Darija Šarića.
Pogledajte video
- Dario je tražio izlaz iz Zagreba, otišao sam do njegovih roditelja u Šibenik i ponudio im da Dario trenira s nama dok se situacija ne riješi. Znao sam da nam može pomoći na treninzima, ali i u promociji kluba koji je kretao u preoblikovanje - prisjetio se Nikola Vujčić, koji je gajio nadu da će Šarić na koncu i zaigrati za Split u službenoj utakmici.
Nije, upisao je tek jedan nastup, u prijateljskom ogledu sa Širokim.
- Već tada se vidjelo da je on čudo od igrača. Prvi je dolazio u dvoranu, a zadnji odlazio, s njim se intenzitet i kvaliteta treninga digla za 100%, a i ostali igrači su bolje i brže napredovali. Nama je na tjednoj bazi na treninge dolazilo po 4-5 NBA skauta, nisu mogli vjerovati kolika je to koncentracija talenta na jednom mjestu – otkriva Vujčić.
Nismo imali 500.000 eura za Šarića
Osim Šarića, Dragana i Ivana Bendera, Ante Žižića, Split je u tim godinama imao i Filipa Kraljevića, Filipa Krušlina, Paola Marinellija, Domagoja Vukovića, Dominika Mavru, radili su na dovođenju Lovre Mazalina, Luke Božića... Na žalost, u Splitu nije bilo sluha za košarku, niti minimum, tako da su Vujčićevi planovi nakon par mjeseci propali.
- Za Šarića je trebalo platiti 500.000 eura odštete, koje mi nismo mogli sami skupiti iako se već tada znalo da je on investicija koja će se sigurno višestruko isplatiti - otkriva Vujčić, čiji se projekt zbog nebrige grada sam od sebe urušio, a on je, ponukan nebrigom, digao ruke i vratio se u Tel Aviv.
Split je danas tu gdje je, bori se za vrh A-1 lige, ali bez ozbiljne perspektive za nešto više, Šarić i Bender su ponajbolji mladi igrači u NBA, Žižić u Euroligi, a skupa ćemo ih gledati, nadajmo se, u dresu reprezentacije.
- Bili smo blizu, ali nismo uspjeli. Naravno da mi je žao, pogotovo jer nam nije puno nedostajalo, samo malo više sluha i povjerenja - žalostan je Vujčić, koji je ostao u kontaktu sa Šarićem i nakon što su im se putevi razišli.
- Dario je sjajan momak, čujemo se s vremena na vrijeme, i uopće me ne iznenađuju svi ovi njegovi uspjesi. I iz aviona se moglo vidjeti o kakvom se talentu radi. Dario je 'stara škola', igrač koji sve zna, koji razmišlja o košarci i koji sve vidi prije ostalih.
Mnogi su spremni usporediti Šarića i Vujčića, koji je također 'sve vidio i sve znao', ali mu, baš kao i Dariju, fizikalije nisu bile jača strana.
- U mom shvaćanju košarke, puno je bitniji 'software' od 'hardwarea', puno je važnija glava od fizikalija. Naravno, moraš imati i fizikalije, jer bez njih ne ide, ali bez glave još i teže – nasmijao se Vujčić i dodao:
- Fizikalije se daju popraviti, samo i tu postoje genetska ograničenja. Da je samo do treninga, ja bih skakao preko zgrade, koliko sam odradio individualnih treninga s Joškom Vlašićem. Najvažnije je da igrač zna što može, da je svjestan svojih limita i da maksimalno koristi prednosti. Budimo realni, Dario nikad neće zakucavati s linije slobodnih bacanja, i on to zna i zato i ne pokušava, nego pronalazi druga rješenja.
Ono što Šarića izdvaja od ostalih je upravo ta košarkaška inteligencija.
Paralizira protivnike
- On je 'zdrav' u glavi, momak koji neće poletjeti, nego će i dalje naporno raditi za momčad, a bolji je od ostalih baš zbog svoje raznovrsnosti i košarkaškog načina razmišljanja. Spreman je u obrani odraditi prljavi posao, spreman je potući se sa svima, zalijepiti bananu, skočiti..., a u napadu može zabiti tricu, napraviti prodor ili sjajno asistirati.
- Uživam gledati igrače poput njega, koji sjajnim rješenjima paraliziraju protivničke obrane. Kad se čini da je u nemogućoj situaciji, on pronađe rješenje koje nitko drugi ne vidi. To je ta košarkaška inteligencija, ta finesa koja se u zadnje vrijeme izgubila pod naletom fizikalija.
Dario nezaustavljivo grabi prema nagradi 'Rookie of the year'.
- To bi bila vrhunska stvar, i za njega, ali i za hrvatsku košarku, koja dugo nije imala ovako dobre pojedince. Ljudi opet uživaju gledati NBA, a vjerujem da će uživati gledati i reprezentaciju ovoga ljeta.
Šarić, Bogdanović, Bender, Zubac..., generacija za europsko zlato.
- Neki kažu da nam nedostaje play, ali ja se ne slažem. Postoje koncepti igre i bez playa, nije to neka velika novost, ali ne bih ja zaboravio ni na Roka Ukića i Marka Popovića.
- Roko će igrati dok god bude mogao hodati, on je kapetan i vrhunska osoba, faktor koji povezuje i koji ovoj reprezentaciji treba. Marko također mora biti po meni unutra, on je 'sol i papar' bez kojeg jelo nije kompletno. Po meni, imamo igrače koji nakon dugo vremena mogu otići do kraja...