Na današnji dan 2011. godine preminuo je legendarni hrvatski nogometaš i trener Tomislav Ivić. Bio je čovjek koji je cijelu nogometnu karijeru proveo u Splitu i Hajduku, a u godini kada je Hajduk proslavio svoju 100. obljetnicu, sve je zatekla tužna vijest da je šjor Ivić preminuo netom prije 78. rođendana.
Bolovao je tada od dijabetesa, više nije u redovitim šetnjama dolazio do Poljuda, a sve je govorilo da će uskoro otići. To se ubrzo i dogodilo, a više od tisuću ljudi došlo se oprostiti od najtrofejnijeg trenera ovih prostora, ako ne i šire. Bilo je tu brojnih nogometnih zvijezda, legendi i uglednika, a ispraćen je uz zvuke klape Cambi.
Koliko je bio cijenjen govori činjenica da njegova smrt nije prošla nezapaženo čak i u europskim medijima. Gazzetta dello sport, La Repubblica, Marca, njemački RTL, portugalski O Jogo pa čak i Fifina službena stranica su odale počast hrvatskom stručnjaku.
Bio je nogometni mag, stručnjak, znalac, osvojio je 15 važnijih trofeja, a vodio je klubove iz 14 država i četiri nacionalne reprezentacije. Osvajao je prvenstva i kupove u šest država (Jugoslavija, Nizozemska, Belgija, Portugal, Španjolska, Francuska), a osvojio je šest nacionalnih prvenstava (tri s Hajdukom i po jednom u Portugalu, Nizozemskoj i Belgiji).
Vodio je Dinamo i Hajduk, Porto i Benficu, PSG i Marseille, Fenerbahče i Galatasaray, Anderlecht i Standard. Teško će se u nogometu opet pojaviti trener koji će u pet država sjediti na klupi najvećih rivala i u svakom od njih biti jednako cijenjen.
- Pa to vam je dokaz Ivićeve veličine. Vi niste svjesni kakvog ste čovjeka izgubili - rekao je tada Safet Sušić.
- S prosječnom ekipom bili smo drugi u prvenstvu, a naslov smo izgubili u zadnjem kolu. Mene je obožavao. U sezoni sam propustio samo jednu utakmicu. On je bio najveći trener koji me vodio. Imao sam sreću da sam mogao upijati to znanje, pa danas nešto mogu prenijeti svojim igračima. Tomislav je bio čovjek ispred svog vremena. Prije 20 godina znao je kakav će se nogomet igrati danas.
Ivić je bio čovjek koji je prvi pratio trendove na ovim prostorima. Splitski Bijeli bili su prvi koji su u bivšoj državi zaigrali tzv. 'totalni nogomet' Nizozemaca. Za i dalje 'stegnutu' komunističku državu to je bila nogometna revolucija. Hajduk je bio cijenjen u bivšoj državi jer je jedini osvojio naslov prvaka Jugoslavije, a da nije dolazio iz nekog glavnog grada republika i pokrajina SFRJ.
Bio je trener zlatne generacije hajdukovaca sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a povodom pete godišnjice njegove smrti u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu skupili su se njegovi prijatelji, obitelj, bivši suradnici, kolege treneri i igrači. Na zaslonu su se puštali videoisječci, a zaključak je kako omladinsku školu Hajduka treba nazvati po Tomislavu Iviću.
Popularni Mali Napoleon bio je karakter i nogometni genije, kojeg nije zanimala nogometna slava. Neki bi rekli, bio je i pomalo autističan kada je u pitanju nogomet.
- U nogometu se pojave tisuće i tisuće trenera, a rijetki su oni koji promjene nogometnu filozofiju poput Ivića. On nije je bio čovjek koji je samo trenirao i vodio momčad, on je živio nogomet 24 sata na dan. Njegovo ime će uvijek zlatnim slovima ostati upisano u povijesti našeg i svjetskog sporta - kazao je Slaven Bilić, koji je posjećivao Ivića sve do posljednjih dana života.
Brojne anegdote vezale su se uz njegovo ime, a jedna od njih je i ona vezana za Dražena Mužinića.
- On je jedini uz mog oca koji mi je da' trisku! Reka je meni i Šurjaku da dođemo na Kvarnersku rivijeru iako smo već igrali za seniore. Vodili smo protiv Lazija 2:0, a onda je isključen pokojni Mario Vušković. Ubrzo su igrači Lazija i mene isprovocirali, pa san i ja bija isključen. Kad je Ivić Vuškoviću da' trisku, zna san da san naje*a. Skočija je na mene ka pivac, ali bila je to odgojna triska koja mi je puno pomogla - prisjetio se Mužinić.
Bio je veliki prijatelj Bože Malkovića, a znao mu je i doći na treninge. Znao je koji narod je najdiscipliniraniji.
- Dok sam vodio Jugoplastiku pokojni Tomislav Ivić volio je dolaziti kod mene na treninge, bio je sigurno 30, 40 puta. Zanimao ga je zonski presing, koji je još lakše primijeniti u nogometu jer ima više igrača - ispričao je Maljković pa prešao na stvar:
- Jedanput me u avionu pitao znam li koja je nacija najbolja za treniranje. Mislio sam da su Nijemci. Nakon nekoliko krivih odgovora, rekao mi je da su Turci, i to uvjerljivo, jer su se naviknuli na disciplinu i rad, jako su posvećeni poslu i ništa im nije teško.
Još jedna anegdota veže se za Ivića. Uvijek je nosio dvije stvari - rječnik engleskog jezika i kovanice.
- Pamtim kako je Ivić na dugim putovanjima autobusom uvijek imao rječnik i učio je engleski jezik, a u džepu je stalno nosio kovanice pomoću kojih je nama igračima prezentirao taktički način na koji ćemo igrati - prisjetio se Šime Luketin.
Svi trofeji u trenerskoj karijeri Tomislava Ivića
Prvenstvo Jugoslavije:
- 1974., Hajduk
- 1975., Hajduk
- 1979., Hajduk
Nizozemska liga:
- 1977., Ajax
Belgijska liga:
- 1981., Anderlecht
Portugalska liga:
- 1988., Porto
Francuska liga:
- 1992., Olympique Marseille
Jugoslavija, Kup Maršala Tita:
- 1972., Hajduk
- 1973., Hajduk
- 1974., Hajduk
- 1976., Hajduk
Europski superkup:
- 1987., Porto
Interkontinentalni kup:
- 1987., Porto
Portugalski kup:
- 1988., Porto
Španjolski Kup kralja:
- 1991., Atlético Madrid