Nakon 18 mjeseci pauze na parkete se u jednoj službenoj utakmici vratio Ivan Slišković (26). Svoju posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je na Olimpijskim igrama u Riju, a onda mu je dijagnosticirana mononukleoza i za Ivana je uslijedila borba potpuno drugačija od one u rukometnim dvoranama. Prije bolesti bio je reprezentativac, prvi lijevi vanjski Hrvatske, igrač Veszprema. A sad se vratio u dresu Celja i bori se za povratak u staro društvo, među svoje 'kauboje'.
- Imam osjećaj da nikad nisam ni imao pauzu. Prošlo je jako dugo, bitka s bolesti bila je doista duga, no osjećaj za igru nisam izgubio. Naravno da se moram vratiti u željenu fizičku spremu, uigrati se s ekipom, no osjećaj je baš dobar - rekao je Ivan nakon utakmice s hrvatskim prvakom u dresu Celja.
Njegova momčad je teško poražena na svom parketu, a Ivan je u povratničkoj utakmici igrao u obrani, ponešto i u napadu, zabio je i gol... Veszprem ga se odrekao, nije mogao čekati oporavak, i priliku je ponovno dobio u Celju gdje je i stvorio rukometno ime.
- Jedan od razloga povratka u Celje su i navijači. I prije sam govorio da se tu osjećam kao doma. Bilo je tako i u mom prvom dolasku i sad je tako. Volim ovaj klub, ljude oko njega... Prije utakmice sa Zagrebom odigrao sam tri pripremne i mogu reći da je momčad dobra, vjerujem da smo bolji no što smo bili prije tri godine kad sam otišao iz Celja.
Bolest je sada iza njega, a godinu i pol pauze iskoristio je na najbolji mogući način.
- Nije mi bilo pretjerano teško odmarati se, ali je bilo zahtjevno biti izvan terena. S druge strane dobio sam neke druge stvari za koje smo mi sportaši uskraćeni tijekom karijere. Jednostavno je previše treninga, utakmica, natjecanja i s takvim odricanjem trpe neke druge stvari. Sportaši moraju žrtvovati puno toga da bi bili na vrhunskoj razini. Mislim tu na privatni život, sad sam imao puno više vremena za obitelj i prijatelje i iskoristio sam to.
Nakon poraza od Zagreba dolazi PSG i Ivan jedva čeka tu utakmicu.
- To su utakmice za koje živiš, treniraš, mučiš se... Svi žele igrati takve susrete, a mi što prije moramo zaboraviti poraz od Zagreba i dati sve od sebe protiv PSG-a. Momčad je pokazala da može protiv Kielcea i Kiela, a nisam baš siguran da je pobjeda protiv PSG-a nemoguća misija.
Nije poziv Celja bio jedini i iz perspektive hrvatskih navijača možda je ipak šteta što nije odabrao dolazak u neki od naših klubova, Zagreb, Nexe...
- Imao sam još nekoliko dobrih ponuda klubova koji nešto znače u rukometu. No odlučilo je to što sam u Celju već bio i dobro mi je poznat način rada. Osjećao sam se odlično u Celju, a to je jako važno i povratak ovdje je najbolja stvar za moju karijeru - zaključio je Slišković.
A sad ga čekamo da se vrati u pravu formu i ponovno bude na raspolaganju izborniku Hrvatske. Svjetsko prvenstvo je za godinu dana i tamo bismo ponovno mogli gledati 'bombardera' koji je Željku Babiću bio jedan od glavnih igrača...