Jakov Vranković (25) jedini je “kauboj” s diplomom. Jedini je i mister u momčadi, a na rukometnom SP-u postao je i Červarov “džoker zovi”.
Trebao je biti zamjena za Stepančića, čovjek za nekoliko minuta... Takav je bio plan, no Jakov ga je malo promijenio. Protiv Njemačke baš je njegovim ulaskom Hrvatska započela rezultatski povratak, a protiv Francuske je igrao 46 minuta. Čuvao ga je Nikola Karabatić, no Jakov je zabio tri gola, imao je i dvije asistencije, dvaput je ukrao lptu, a izborio je i važan sedmerac. Od zamjene, postao je prvi desnji vanjski.
- Ne bojim se Karabatića niti bilo koga drugog. Ja sam igrač koji se hrani na kontaktu - kaže.
Magistar na parketu završio je Kineziološki fakultet
Nije baš tipičan rukometaš. Shvatio je da je dobro u životu imati i plan B. Zato je i uzeo knjige u ruke.
- Završio sam Kineziološki fakultet u Splitu, za kondicijskog trenera. Razmišljao sam što će biti kad završim s rukometnom karijerom, pa mi je bilo važno nastaviti školovanje.
Studiranje i sport u Hrvatskoj baš i ne idu ruku pod ruku, a s tim se borio i debitant na rukometnom SP-u.
- Teško je bilo sve uskladiti, morao sam se odreći nekih gušta. Umjesto njih bih učio. Znao sam ipak da to neće trajati vječno, pa sam pregrmio sve. Učio sam kad bih se možda trebao odmarati ili ići po kavama, no u konačnici se sve isplatilo. Sad imam diplomu i mogu se posvetiti samo rukometu.
Nije studirao samo zbog “papira”, znao je što želi dobiti Kineziološkim fakultetom.
- Za kondicijskog trenera sam upisao da i sebi pomognem, da se bolje pripremim i da više uđem u problematiku kondicije.
Pobijedio na natjecanju ljepote, odbio manekensku karijeru
Prije tri godine postao je i Mister turizma. Crtica u životopisu koja ne može škoditi.
- Tip sam koji baš i ne voli sjediti u kući. Ne bojim se izazova, a odlazak na natjecanje ljepote učinio mi se kao dobra ideja. U konačnici je bilo odlično, pet prekrasnih dana i druženja s mladim ljudima.
Da je htio, mogao je postati i maneken. Posla bi imao preko glave.
- Bilo je poslovnih ponuda nakon titule, ali rukomet mi je na prvome mjestu - kaže Jakov, koji ipak neće do kraja otpisati i manekensku karijeru.
- Nije da me ne zanima, ali manekenstvo nije lagan posao i zahtijeva jako puno odricanja. Tu su dijete, posebni režimi prehrane i života. Ima tu svega.
Sad je rukometaš. I to reprezentativac na Svjetskom prvenstvu. Posao kojim bi se želio baviti što dulje može.
- Sjajno je ovo iskustvo, ovo mi je prvo veće prvenstvo, no ja sam u krugu reprezentacije već godinu dana. Prošao sam kvalifikacije i Mediteranske igre pa se već osjećam ugodno u momčadi - rekao je Jakov, koji igra za mađarsku Tatabanyju.