Mene je teško izbaciti iz ravnoteže, ali kad su lani u dvorani pustili dvominutni filmić o meni, bio sam stvarno ganut, rekao je Veljko Mršić, koji je u Unicaji proveo tri sezone.

Volio je Málagu i Málaga je voljela njega. Unicaja je jedini klub, osim Cibone, u kojem se zadržao dulje od jedne sezone. Dvaput je s njom igrao finale Kupa Radivoja Koraća, jedanput ga i osvojio.

- Kad smo prve godine u polufinalu izbacili Estudiantes, nakon utakmice sam rekao: "Ako ovo ne osvojimo, to je kao da odemo u Rim a ne vidimo papu". Na povratku u Málagu dočekalo nas je oko 1000 navijača s transparentom "Želimo vidjeti papu" - prisjetio se trener Cedevite. 

Godinu kasnije Unicaja je protiv Hemofarma osvojila jedini europski trofej, no u klubu i gradu nema tolikog opterećenja rezultatima kao kod nas.

- Puno je opuštenije. Ako daješ sve od sebe, nema loših emocija ili negativne energije. Čak mi je trebalo vremena da se priviknem na to. Nema trauma nakon poraza, taj španjolski mentalitet pokušavam prenijeti svojim igračima - rekao je Mršić, uvjeren da poraz od Budućnosti nije ostavio traga. 

Dio karijere u Málagi proveo je i Luka Žorić, kojem je Unicaja bila prvi inozemni klub, ali i Dino Repeša, pomoćni trener Cedevite, koji je godinu dana radio s mladim Unicajinim igračima dok je otac Jasmin bio prvi trener.

- To mi je bilo prvo trenersko iskustvo. Puno sam naučio, pogotovo organizacijski. Ali imao sam i neugodno iskustvo jer je buknuo požar u stanu u kojem smo živjeli, pa smo se morali preseliti u drugi - prisjetio se mlađi Repeša.

Svi oni imaju dragih prijatelja i znanaca u Málagi, ali danas su žestoki protivnici. Španjolski klubovi u pravilu su ležali Cedeviti tijekom njezine kratke europske povijesti, a pobjeda protiv Unicaje dokazala bi da hrvatski prvak nije autsajder ni u drugoj fazi Eurolige, nego možda i ozbiljan kandidat za četvrtfinale.