Malo koji ishod mi je zanimljiv koliko Bilićev idući klub. Ne samo zato što se to dugoročno tiče i reprezentacije. Nije svejedno hoće li, a kad-tad hoće, repku preuzeti nakon godina i godina vođenja momčadi iz prve ili druge trećine tablica neke od najjačih liga, ili nakon što koji put bude drugi ili treći, možda osvoji naslov. Ili iz liga “petice” ispadne u neku od drugih ili trećih europskih liga.

Da ne bude zabune, odabir novoga kluba bio bi mi jednako napet i da Nane ove sezone osvoji naslov. Svodi li se izbor na “daj šta daš” ili da on bira, super je ta “utakmica”. I prošle sezone je, samo tad to nije bila tema, bilo jasno da je skoro nemoguće da Bilić ponovi uspjehe. Ne znam koga su ma i u netaknutu ekipu West Hama morali dovesti da se šanse za drugu sjajnu sezonu iz skoro nemogućih pomaknu prema malima.

Naime, ne možeš očekivati da West Ham ili Leicester dvije sezone zaredom, kamoli tri, izdrže psihičke napore koje su izdržali prošle sezone. Ili, drukčije rečeno, da Simeone napiše knjigu o psihološkoj pripremi Atlética, da potanko objasni kako je postigao da momčad rudari tako dugo, moguće da bi samo trenerima prodao dvjestotinjak tisuća primjeraka. Naravno da nije sve u novcu, ali naravno da često vidiš da neki autsajder napravi malo čudo - zato što favoriti igraju previše gospodski. Ne grizu. Ili su previše osvojili ili su previše zaradili da bi rudarili.

Ne bi bilo politički korektno da je Bilić iskoristio momentum i otišao iz West Hama ne davši životu revanš ove sezone. Tad bi lakše našao vlasnika ili predsjednika kluba poput Berlusconija. Koji je rezonirao: ako trener u trećoj ligi radi dobar posao, pa što li će tek raditi u Milanu!? Kupim li mu igrače koje poželi. Vidjet će se što misli tržište, je li Bilić zreo za klub koji se za naslov bori i prije nego što je prvenstvo počelo, a ne eventualno od prosinca ili ožujka. Da imam te pare, dao bih mu klub iz samog vrha engleske ili njemačke lige. Ako ne favorita za naslov, klub s kojim bi preuzeo obavezu biti drugi ili treći. Pa da vidimo.