Oba su podrijetlom iz Dugopolja, obojica imaju dugu kosu i isto prezime, a daljnji su rođaci - Ivano i Andrija Balić. Prvi je bio najbolji rukometaš na svijetu, a drugi je mlada nada Hajduka kojoj predviđaju sjajnu karijeru.

Ima nešto u tim dugopoljskim genima Balića. Ivanov djed Petar, kojeg su svi zvali Petrica, seoska je legenda. Zbog pobuna protiv režima stalno je ratovao protiv žandara, koji ga nikad nisu mogli uhvatiti jer je bio strašno brz. A i Andrijin otac Ivica imao je problema s vlastima. Za vrijeme demonstracija pred komandom Vojnopomorske oblasti 1991. izvjesio je hrvatski barjak na splitsku Banovinu, zbog čega ga je te noći došla uhititi vojna policija. No pokucali su na susjedova vrata, što ga je spasilo zatvora. Krio se mjesec dana, potom prijavio u gardu te kao pripadnik 114. brigade prošao sva ratišta od Čavoglava do Dubrovnika, a kraj rata dočekao je kao zapovjednik satnije s činom poručnika. Do rata je i sam igrao nogomet.

- Branio sam u RNK Splitu, najprije kao rezerva Tonćiju Gabriću, a kad je on otišao, 1984. me na gol stavio - Stanko Poklepović. Što ti je sudbina, šjor Špaco je trenirao mene, mog brata Josipa u Solinu, a evo, sad je trener i mom Andriji - nasmijao se Ivica Balić, čije je gene očito naslijedio i Andrija.

- I Andrija je počeo kao golman. U Dugopolju tad nije bilo puno djece pa su spajali generacije, a njega su kao najmlađega gurnuli na gol. Na sreću, na jednoj su ga selekciji snimili Ivan Buljan i Ivica Kalinić, pa ga je na njihov nagovor Saša Glavaš gurnuo u igru...

Andrija je od malih nogu bio zaluđen nogometom.

- Na 'guvnu' pored kuće stalno se igrao loptom, ništa njega drugo nije zanimalo - otkriva nam Ivica Balić i dodaje kako je osim genetike, kod Andrije važnu ulogu odigrala i prehrana i kućni ljubimac, vučjak Bela.

Duga kosa je Andrijin zaštitni znak od trećeg razreda osnovne škole.

- Svidjelo mu se i nema teorije da se ošiša. Nagovarali smo ga, uvjeravali da je teško održavati dugu kosu, ali nema šanse, ne vjerujem da će je ikad ošišati.

Andrija se vrlo brzo preselio na Poljud, prošao je sve selekcije Hajduka, a "vatreno krštenje" imao je na utakmicama Europske lige, kad je skupljao lopte.

- Toliko ga se dojmio ambijent da je uvijek tražio da vraća lopte ispod sjeverne tribine, odakle je gledao i prve utakmice na koje sam ga vodio...

Andrija je u Dugopolju završio osnovnu školu, trenutačno pohađa treći razred komercijalne škole u 15 kilometara udaljenom Splitu.

- Ujutro kreće od kuće oko sedam sati. Ako ga nema tko voziti, ide s društvom autobusom, a nakon toga na trening. Naporno je, ali uskoro će postati punoljetan, položiti vozački ispit pa će ići sam - nada se Andrijin otac i dodaje:

- Razmišljali smo o tome da mu nađemo stan u Splitu, jer bi mu bilo lakše, ali previše je vezan uz obitelj da bi se odvajao. Jako je vezan uz braću, sestru i roditelje.

Zbog toga ga nisu pustili ni u Tottenham prošloga ljeta, iako su iz Londona bili spremni platiti dva milijuna eura.

- Ne bih ga pustio ni za deset. Nije on bio spreman za to, i bilo bi  ga pogrešno forsirati. Pomalo, sve će doći na svoje. Sad ima šansu u Hajduku, neka se dokaže i izbori.

Nakon Radoševića i Caktaša, Balić nastavlja niz mladića iz Dugopolja u Hajdukovom dresu. Tu su još i Lorenco Šimić i Petar Bosančić, a i Andrijin mlađi brat Nikola je u omladinskoj školi Hajduka.

Menadžerska agencija Stars & Friends snimila ga je u kadetima i od tada je pod njihovom paskom.

- Andrijin najveći forte je to što je dobar i jednostavan momak. Redovito pohađa školu, živi s obitelji, nedjeljom ide na misu, autobusom ide na treninge i ne zanimaju ga društvene mreže i provodi. Valjda je jedini koji nema Facebook profil - otkrio je jedan od njegovih zastupnika Filip Naranča i dodao:

- Andriju svi percipiraju kao igrača poteza, no malo je poznato kako je on na testovima izdržljivosti imao jedan od najboljih rezultata među prvotimcima Hajduka, a lani je za Hajduk i reprezentaciju odigrao preko 70 utakmica.