Prvi čovjek kojeg je novi šef omladinske škole Hajduka Goran Vučević pozvao u svoj stožer bio je Joško Vlašić, stručnjak koji se dokazao u radu ne samo s kćeri Blankom nego i nizom drugih sportaša. No početak nogometnog angažmana oca i trenera najbolje svjetske visašice nije počeo idealno. Odmah po dolasku obojica su se suočili s problemima, neki su im zamjerili što su na razne sprave potrošili čak 300.000 kuna. U vrijeme recesije i štednje to se čini mnogo čak i za “preoblikovani” Hajduk.
- Hajduk godinama nije ulagao i kupovao opremu kakvu zahtijeva vrhunski trening i oni koji tako govore nisu je imali prilike ni vidjeti. Mi radimo s dječacima koji će igrati nogomet za pet ili deset godina i zato ih i spremamo za buduće, a ne trenutačne zahtjeve. Tu nema kompromisa - kaže Vlašić i dodaje kako nije mislio da je u Hajduku idealno. I ne zamara ga što neki smatraju da previše pametuje.
- Bio sam svjestan gdje dolazim i što me čeka. Ovdje se na puno stvari nije obraćala pozornost i sada to treba ispravljati - kaže Vlašić.
Svjestan je da Hajduk više ne može kupovati, mora proizvoditi igrače da bi opstali.
- Ovo je zadnja šansa da se okrenemo sebi jer ćemo egzistirati samo ako svake godine proizvedemo i prodamo igrača za deset milijuna eura, a onima koji ostanu moramo dočekati proljeće u Europi i s Dinamom se boriti za prvo mjesto. To su ciljevi koji se moraju postaviti pred svakog zaposlenika u klubu - kaže Joško Vlašić.
- U Hajduku ima puno talentiranih i kvalitetnih momaka koji mogu napraviti vrhunske karijere poput Blankine. Za sada je težište na juniorima i kadetima jer pokušavamo spasiti što se spasiti da, a pravi razultati će se vidjeti tek kod mlađih - zaključio je Vlašić.