Melbourne, Rim, Šangaj, Barcelona, Kazanj, Budimpešta, Gwangju. Sedam svjetskih prvenstava i sedam medalja. U nizu! Dvije zlatne, jedna srebrna i četiri bronce. Sa zadnjom prije tri godine u Gwangjuu hrvatski je vaterpolo postavio nešto što će teško netko nadmašiti u skoroj budućnosti. To potpisujemo! Sljedeći najveći niz osvojenih svjetskih medalja iza Hrvata imaju Mađari i Španjolci s četiri. Baš se svima u toliko godina dogodio pad, manji ili veći, jer takva je sportska biologija, neminovnost, ali Hrvati... Mi smo već 15 godina u samom svjetskom vaterpolskom vrhu!
POGLEDAJTE VIDEO:
Međutim, ni hrvatski vaterpolo nema baš posve briljantan imunološki sustav, otporan na pad kvalitete s dolaskom nove generacije, na manjak visoko klasnih igrača. Godinama smo ih imali, stvarali, ali danas to, moramo biti iskreni i priznati, više nije slučaj.
Nakon Olimpijskih igara u Tokiju dogodila se najveća smjena generacija unazad spomenutog desetljeća i pol. Iz reprezentacije koja je prošlog kolovoza u Tokiju osvojila peto mjesto, na SP-u u Mađarskoj koje počinje u utorak pod kapicom Barakuda igrat će - petorica. Gotovo dvije trećine reprezentacije nestalo je u samo deset mjeseci.
Da su oni koji su ušli u njihove kapice već na razini Jokovića, Bušlje, Garcije, Obradovića, Lončara... Osma medalja u nizu bila bi itekako ostvarivi cilj. Sa šest igrača kojima će ovo biti prvo veliko natjecanje, osam računamo li i dvojicu u rezervi, medalju u Budimpešti mogli bismo tretirati skoro pa velikim, ogromnim iznenađenjem. Uostalom, vjerojatno niste čuli najave o medalji iz našeg tabora. Da, niste sigurno, nakon jako dugo vremena.
Hrvatska, ova Hrvatska koja će u utorak otvoriti Svjetsko prvenstvo protiv olimpijskog doprvaka Grčke (19:30), više nije u prvom ešalonu favorita. Nije i s tim se moramo pomiriti u nadolazećem ciklusu. I drugi su mijenjali, spomenuti Grci oba centra, Srbi jednako poput nas nakon olimpijskog zlata, no nasljednicima Filipovića, Pijetlovića, Prlainovića - većini njih - ovo neće, zbog planskog pogleda u budućnost te, priznajmo i to, kvalitetnijeg rada s mladim igračima (pogledati samo rezultate juniorskih prvenstava), biti i prvo veliko natjecanje.
Mađarska, Španjolska, pa i Grčka... To su danas reprezentacije koje djeluju bolje od Hrvatske, kvalitetnije, uigranije, s više iskustva, igrača iz najboljih europskih klubova. Aktualni svjetski prvaci Talijani također su pomlađeni, pa će uz njih iz drugog reda favorita vrebati Srbija, Hrvatska, Crna Gora... Ali, ako već ne medalju, možda baš na ovom turniru dobijemo nekog novog Bušlju, Jokovića... I to će biti naša medalja.