Klasa je vječna, čuli smo mnogo puta. Ali vječni su samo rijetki, probrani dijamanti čiji sjaj ne blijedi. Gledajući iz nogometne perspektive, to su one legende u čijim očima se plamen nikada ne gasi. Skromni i svoji, ali borbeni i neustrašivi, koji uvijek žude za većim i boljim. Taj plamen. Današnjih primjera je vrlo malo, ali jedan rijedak primjerak kovao se u Hrvatskoj.
Luka Modrić je u nedjelju navečer odigrao 180. utakmicu za Hrvatsku, zabio spektakularan gol za pobjedu protiv Poljske pa nekoliko sati kasnije proslavio 39. rođendan. I zaista je postalo besmisleno spominjati što piše na papiru jer ono na terenu nikako ne odgovara tome.
Blještio je hrvatski dijamant pa i osim onog gola pokazao da je i dalje kadar nadmetati se na vrhunskoj razini. To pokazuje svaku utakmicu u inat svima onima koji misle da bi se trebao umiroviti i prepustiti mjesto mlađima. Zašto otići kada boljih još nema?
I bila je to još jedna njegova disertacija, u maniri najvećih koji su udarali loptu zelenim travnjacima. Svakim potezom dizao je publiku na noge, u 52. minuti je zbog njega eksplodirala Opus Arena nakon što mu je ispao komadić magije iz desne kopačke i s loptom odsjeo u lijevim rašljama. A samo nekoliko minuta ranije štapićem je posuo novu čaroliju.
Tek što je lopta krenula s centra na početku drugog poluvremena, hrvatski kapetan primio je loptu na sredini terena uz desnu aut liniju. Driblingom u sprintu riješio se jednog Poljaka, drugog pa trećeg. Izlazila je čarolija iz njegovih kopački. Zabio se u kut i bio je pored dvojice, činilo se da će izgubiti loptu, ali se snašao i prošao po desnoj strani pa servirao šansu Petkoviću na prvoj stativi.
I tu ćemo stati. Najbolje da sami pogledate ovaj prodor neuništivog Luke Modrića.
Video pogledajte OVDJE