Maestralno. Doktorski. Tako je Domagoj Vida odigrao Svjetsko prvenstvo. Bez pogreške.

- Miješaju se emocije, pogotovo kad smo stali ispred tribine s našim navijačima. Oni nam daju... Oni nam daju... 

I tu je stao. Suze su same krenule. Vida više nije mogao izdržati. Izbacio je iz sebe sve emocije.

- Pogotovo ove poruke što dobijamo iz Hrvatske... Žao nam je...

I opet suze.

- Žao nam je što ne nosimo zlato kući tim divnim ljudima... Mislim da možemo svi biti ponosni. Najveća vrijednost je što smo naše ljude u našu domovinu učinili ponosnom. To je najveća nagrada, vrijednija i od zlata... Kad smo vidjeli da cijela Hrvatska diše kao jedno u ovoj teškoj situaciji za naše Hrvate. I to je najveća pobjeda, to što smo ujedinili ljude.

- Prvi gol kako smo dobili... Nekakav prekršaj, sad je li bio ili nije, ne znam. Ja mislim da nije. Primimo glupi gol. Drugi gol penal, ruka je dolje, uopće nije u zraku. Nesretno smo primili golove. I u tih nekih naših loših pet minuta zabili su još dva i jednostavno više nije išlo - kaže Vida.

Navijači su doista bili 12. igrač.

Od prve sekunde, kad su svi zapjevali "Moja domovina", pa do posljednjeg zvižduka bodrili su igrače. Bilo je ih više nego Francuza, koji se uopće nisu čuli na stadionu.

- Ma, sjajni su. Pokazali smo svima u svijetu tko je Hrvatska. 

U Hrvatskoj vam se sprema neviđeni doček.

- Sigruno će opet biti suza... Teško sad mogu pronaći neke riječi. Idem se sad odmoriti i guštati s našim ljudima u Hrvatskoj, u mom Miholjcu - dodao je neutješni Vida.