Svaki dodir lopte - 70.000 zvižduka na Lužnjikiju. Probajte igrati s tim teretom. Teško je i zamisliti. Kad god bi Domagoj Vida primio loptu, cijeli stadion bi se prolomio od zvižduka.
- Nije mi ugodno bilo, ali znam da sam pogriješio, da sam vruće glave rekao nešto što nisam trebao. Nisam tako mislio i ispričao sam se Rusima. Žao mi je, nikoga nisam htio uvrijediti, nemam protiv nikoga ništa. Igrao sam pet godina u Ukrajini i tako mi je to došlo. Ali to je iza mene. Još jednom, isprike Rusima, ali kad mi netko zviždi, onda ću biti još i bolji - rekao je Domo koji se ispričao Rusima u razgovoru za njihovu TV.
I bio je najbolji. On i Lovren cijeli turnir igraju sjajno. I svaka im čast. I nemojte im zamjeriti ako popiju koje pivo nakon utakmice. Uostalom, svi smo popili barem jedno.
- Nek slavi cijela Hrvatska, nek’ se napiju, a mi ćemo se pripremati za Francusku. Otkud crpimo snagu? Od naših ljudi, od videa koje dobivamo, od slika... Na tom veselju i mi živimo. To što se naš narod veseli, to nam je najveća pobjeda. Nisam svjestan ni ja ni cijela momčad što smo napravili. Kad smo vidjeli naše navijače da tako luduju, to je nešto neopisivo i jako smo ponosni što možemo našu zemlju učiniti sretnom. Puno smo videa dobili, puno poruka. Hrvatska gori, svi su na nogama i to nas vodi naprijed. Treću utakmicu igrao sam 120 minuta i to je dokaz da nema umora kad se igra za državu i naš narod - rekao je Vida u Moskvi.
Kad je Hrvatska igrala protiv Francuske polufinale 1998., imao je svega devet godina.
- Bio sam stariji nego moj sin David danas. Plakao sam kao kišna godina. Ma plakao sam kao nikad poslije. Idemo sad ispisati povijest i donijeti Hrvatskoj zlato. Pa za to se živi - emotivno je govorio hrvatski stoper.
Cijela je Hrvatska ovih dana na nogama.
- Dobio sam video iz mog sela gdje sve gori, 200 ljudi je bilo na ulici. Ma, idemo to osvojiti, uzeti trofej i donijeti ga na Trg bana Jelačića, a onda u sve ostale gradove. A tako će i biti. Vidjet ćete. Dijeli nas još samo 90 minuta od toga protiv Francuza. Lijepa Naša bit će prikovana uz male ekrane ovu nedjelju od 17 sati i pratiti što se zbiva na Lužnjikiju.
- Ma neka luduje cijela Hrvatska - ubacio se u tom trenutku Subašić.
- Tako je, brate. Tri puta smo se vraćali iz minusa, gubili smo od Danske, Rusije i Engleske, a to mogu samo najveći. Je li tako - pitao je Vida.
- Tako je, brate - potvrdio mu je Danijel Subašić.
- Onda, idemo do kraja?
- Idemo!