Ajmo, osmijeh, nasmij se malo!, viknuo mu je otac iz pozadine dok je Gabrijel Veočić (22) pozirao s medaljom. Koju je, k tome, naopako stavio.
- Najvažnije mi je bilo izboriti Olimpijske igre, medalja je bila manje važna. To sam uspio i sretan sam se vratio kući - ponavlja sjajni boksač nakon osvajanja srebra na Europskim igrama u Krakovu.
I iznenadnog dočeka u njegovu Slavonskom Brodu!
- Oko 7 sati pred kućom u Brodu dočekali su me kolege iz kluba, uprava kluba, obitelj, cura, prijatelji... Da, bila je bakljada. Čim smo ušli u ulicu, vidjeli smo dim, pa sam pomislio da nešto gori jer nisam očekivao doček. Još sam se pitao sprema li se nešto, čisto da se znam pripremiti, ali govorili su mi 'ništa ništa', haha.
Veočić: Rocky 4 mi je najdraži film
Svojedobno je izjavio da uživa u sladoledu, da ih može pojesti 20! Je li se počastio nakon ostvarenog cilja?
- Jesam, jesam, već putem iz dvorane odmah nakon meča! I to nakon mnogo vremena jer, dok sam u pripremama, izbjegavam ga.
Gabrijelov je otac bivši boksački reprezentativac Pero Veočić, danas njegov trener. Pa kako mu se obraćate?
- Uvijek s 'treneru'! Zbog sebe, ne zato što on to zahtijeva. S ocem se možete i posvađati, s trenerom nema prepirke, njegova je zadnja jer zna najbolje. U tom odnosu trenera i sportaša nemamo zamjerki jedan na drugoga.
A kod kuće?
- Napravili smo granicu od početka i naviknuli smo se. Je, i kod kuće je uglavnom tema razgovora boks, ali dogovorili smo se da sad idućih mjesec do dva nema priče o boksu. Naravno da i gledamo mečeve zajedno, kao i filmove o boksu.
I, koji je najdraži?
- 'Rocky 4', kad se bori s Ivanom Dragom.
Dobivao sam puno teže udarce
U finalnom porazu od Ukrajinca sudac je prekinuo borbu u drugoj rundi, ali i Pero je razmišljao o tome da baci ručnik i preda. Biste li se ljutili na tatu da je to napravio?
- Ne bih jer, koliko god ja mislio da mogu, trener odlučuje. Da se borimo koliko mi, borci, mislimo da možemo, netko bi i poginuo! Ne odustajemo, a trener može vidjeti da nema više smisla, da se samo nanosi šteta boksaču. I da je predao, odluka bi bila ispravna.
Je li vam rekao nakon meča koliko je bio blizu da preda?
- Razgovarali smo i iznenadio nas je Ukrajinac, mislili smo da će pasti prije druge runde ako krenem iz sve snage, ali krenuo je i on na mene. Moram promijeniti taktiku, nadboksati ga, nema tučnjave.
Je li to najveća šteta koju ste doživjeli u nekome meču u karijeri?
- Ma nisam ja izišao iz tog meča ni sa kakvom štetom, samo sam bio iscrpljen fizički, zato sam nemoćno djelovao. Teško je fokusirati se na toliko mečeva, imao sam ih 30 u 12 mjeseci, i to sve teški mečevi, najjači protivnici. A pretrpio sam i jačih udaraca nego u tome meču.
Nakon Olimpijskih igara u profesionalce
Veočiću su Europske igre bile prvo kontinentalno seniorsko natjecanje i odmah je osvojio srebro. Europski je prvak do 22 godine, a na dva seniorska svjetska prvenstva bio je peti. Je li i dalje plan u profesionalce nakon Olimpijskih igara?
- Razgovarat ćemo, nismo još odlučili. Volio bih nakon OI-ja u Parizu gurati obje karijere te otići i na Igre u Los Angeles.
Kod kuće u Brodu vrlo je malo tijekom godine.
- Tad sam siguran, miran, a čeka me i moja maza, rotvajlerica Kiara. U Hrvatskoj najbolje sparinge imam u Zagrebu, a odemo i u Asiz u Italiji, kamo dođu reprezentacije Italije, Velike Britanije, Njemačke, Francuske... Ondje imam odlične sparinge, što je najpotrebnije za OI, i to nam najviše nedostaje kod kuće. A blizu je i dostupno nam je.
U tjedan dana izgubio sam 4-5 kg
Krajem godine ili početkom iduće opet će na pripreme na Kubu, gdje je prošle godine doživio jedinstveno iskustvo.
- Bili smo tri tjedna, baš iscrpljujuće. Nisam znao što me čeka, nisam očekivao da će biti dvorana bez klima-uređaja, nekad i bez struje i vode... Znali smo da me čekaju spartanski uvjeti, ali prvi sam put vidio takvo nešto. Trebao sam i u Las Vegas na dio priprema, ali nismo se uskladili s trenerima i promotorom pa smo dugo ostali na Kubi.
Nastavio je o Kubi:
- Već sad mi je teško kad pomislim da ću opet ići onamo, ali znam da moramo tako. Tri tjedna bilo je možda i predugo, u prvom sam tjednu izgubio 4-5 kilograma. Na svakom treningu idemo maksimalno, do 'crvene zone'. Tako rade oni, pa sam tako i ja radio. Najupečatljivija mi je njihova upornost. Obišao sam pola svijeta i nigdje ljudi ne grizu toliko. To je čisto preživljavanje, nema sekunde odmora, doslovno borba za kruh njihovih reprezentativaca. Sparinzi su vrlo teški, već na prvom treningu prvi dan pukla mi je arkada, pa sam morao pauzirati dva-tri dana. Odmah sam shvatio da nema opuštanja.
Pripreme mu plaća HOO.
Nijemci su me zvali
- Najprije smo bili u privatnom smještaju, poslije u hotelu. A to je trening-kamp, u kojem su i sobe kao u studentskom domu, kao i učionice u kojima njihovi borci uče za školu. Vojni pristup.
Prilaze li vam menadžeri, promotori i treneri koji bi htjeli preuzeti brigu o vašoj karijeri?
- Sad čak i ne znam jer sam ostavio mobitel zadnjih nekoliko dana, imam tisuću poziva i poruka. Ali inače na velikim natjecanjima treneri gledaju boksače i vrbuju ih. Prije SP-a ovog proljeća javio mi se njemački promotor iz Universuma, koji vodi mnogo hrvatskih boksača, i pozvao me u njihov kamp.
Biste li pristali promijeniti trenera?
- Tata i ja zajedno učimo, poslušat ćemo savjet, ali zajedno odlučivati. Tata će uvijek biti tu, a možda ubacimo još nekoga u stožer.
S hrvatskim boksačkim asovima poput Hrgovića, Mavrovića, Drviša... nije surađivao.
- Čestitamo si na uspjesima i to je to.
Nisam mogao trpjeti bolove u leđima
Prošle je godine imao problema sa šakom i hernijom diska.
- Morao sam se oporavljati četiri-pet mjeseci jer nisam više mogao trpjeti bolove. Nakon rehabilitacije otišao sam na Kubu. Nisam morao operirati ništa, dosta su mi razvijeni mišići koji drže kralježnicu, samo sam uveo vježbe koje pomažu za leđa. To zacjeljuje godinu-dvije, na dobrom smo putu, sad ne osjećam nikakve tegobe.
Veočić je član pričuvnih snaga Hrvatske vojske.
- Prošao sam tromjesečnu obuku u Požegi i kao član pričuve imam obvezu odazvati se kad me pozovu. U dvije godine jedanput su me zvali, čast mi je biti hrvatski vojnik!
Dino Merlin mi je jedan od dražih pjevača
Hoćete li stići u prosincu na koncert Dine Merlina u zagrebačkoj Areni?
- Uh, sumnjam. On mi je jedan od dražih pjevača i rado bih, ali još mi je rano planirati to.
Osim plaće u HV-u, ima stipendiju HOO-a, a i Slavonski Brod financijski ga podržava. No pločicu na "stazi slavnih", gdje su Mandžukić, Rakitić, Olić..., još nema.
- Nakon olimpijske medalje! - zaključio je optimistično.