Rekao sam mojim igračima nakon drugog poraza da smo u najboljoj mogućoj situaciji. I igrači su možda mislili da sam malo poludio.
Trener Mladosti Ratko Peris zaslužio je čistu peticu iz obrnute psihologije! Jer, njegovu su mladostaši posve obrnuli finalnu seriju za odbojkaškog prvaka Hrvatske i nakon 0-2 protiv Murse, oni su ispili slavljenički šampanjac. Koji se u Osijeku vjerojatno već bio i hladio...
- Već se pričalo o povijesnom naslovu za njihov grad u nekom momčadskom loptačkom sportu, a nama je baš to bilo idealno, prava stvar za motivaciju! Bili smo pred zidom i pokazali karakter, i rekao sam igračima da se ne boje ničega.
Osječani su dva puta ispunili malu dvoranu Gradskog vrta, sigurno odštampali i slavljeničke majice, kao i za Kup koji su osvojili u Domu odbojke, na parketu Mladosti. Sada su Zagrepčani uzvratili i to u majstorici pred 1500 domaćih navijača. Takvo što definitivno mora zaboljeti.
- Nismo podlegli atmosferi ni u trećoj ni u petoj utakmici. Dobili smo ih i fizički, psihički i taktički. Pogledao sam i snimku da bolje vidim kako je to izgledalo. Šest mjeseci smo se pripremali za ovo. Da nije bilo starijih igrača i njihove mirnoće i staloženosti uz 10 mladih igrača koje smo morali razvijati, ne bismo ovo izdržali. Kao što oni jesu sve treninge.
Od jutra do sutra
I u pravi trenutak su mladostaši dočekali povratak primača Stanka Stankovića i pravu rotaciju u ekipi jer da se ovo finale igralo prošle sezone, tada još na dvije pobjede, prvak bi bila - Mursa!
- Ne znam što se u njihovoj momčadi dogodilo, vjerojatno je nešto mentalno otišlo po krivu. Moram pohvaliti sve igrače, ali posebno kapetana Ivana Zeljkovića. Zamislite, gostovali smo kod Rovinja, jedne od najslabijih ekipa, i htio sam ga odmoriti, a on mi je rekao da ne želi odmor, nego igrati.
I to je jedan od razloga zašto je Mladost 22. put prvak Hrvatske, kao i ovaj...
- Moj je trenerski dan počinjao u 7 ujutro s jednim individualnim treningom, pa odmah s drugim u 8, trećim u 9, pa je u 11 bio prvi momčadski trening. Potom nakon ručka opet individualni, pa popodne drugi momčadski. Naravno, pati obitelj, ali kad si trener, a ja sam bio u inozemstvu čak 15 godina, moraš u poslu biti 100 posto na ovakvoj razini. U jednom dijelu sezone, kad smo igrali Mevza ligu, u sedam dana odigrali smo pet utakmica!
Što zvuči kao pravi pothvat. A je li ovo vaš najveći trenerski pothvat?
- Pa može se reći da je ovo bio podvig, pomalo i filmski. Sve je uljepšala publika, povećalo se zanimanje javnosti i malo je odbojka zaživjela u Hrvatskoj. Tu smo Mursa, mi i uvijek dobra Kaštela u borbi za trofeje.
Ovaj je, pak, trofej trener Mladosti posvetio tragično stradaloj kćeri Dragana Kobiljskog, Emi (14), koja je izgubila život u pucnjavi u beogradskoj školi...
- Time sam sve rekao što sam htio i ne bih više. Dragan i ja smo prijatelji, tri godine igrali smo zajedno u Francuskoj. Odbojkaški je svijet malen.
Vi ćete vlastiti i dalje proživljavati u Domu odbojke?
- Da, imamo dogovor. A što se tiče momčadi, moramo tek sjesti u klubu, no izvjesno ćemo ostati bez kapetana Zeljkovića. Znaju se ambicije Mladosti - pred kraj će trener hrvatskog prvaka, gotovo bez pravog odmora.
- Odmorit ću tek nekoliko dana i onda već krećem raditi s našim mladim igračima.