Juan Martin del Potro (33) je prije nekoliko dana najavio povratak tenisu nakon dvije i pol godine. Napokon, mnogi će reći. No, nažalost, bit će to samo kako bi rekao konačno zbogom najdražem sportu.
Pakleni forhend, sjajan servis i moć da se nadigrava s najboljima. Bilo je samo pitanje s koliko Grand Slam naslova će završiti karijeru. Bio je predodređen da bude dio velike četvorke i izbrušen za najveće stvari. No, te proklete ozljede.
Okomile su se na njega od početka njegove karijere, ali u posljednje dvije i pol godine bilo je najgore. Posljednji turnir odigrao je 2019. godine u Queensu. Nakon toga je krenuo pakao. Četiri operacije koljena, dugotrajni oporavak, mnogobrojne terapije. Sve kako bi se vratio tenisu. I uspio je. Od 7. do 13. veljače igrat će na ATP turniru u Buenos Airesu. No, nažalost, vrlo vjerojatno i posljednji put u karijeri.
- Prije nego počnem ovu konferenciju, želio bih poslati poruku. Proveo sam puno vremena razmišljajući i zamišljajući ovaj dan, i mislim da je ovo jedna od najtežih poruka koje ću ikad prenijeti. Znam da ljudi očekuju da se vratim tenisu, ali ovo je možda više oproštaj nego povratak. Imam snage ići naprijed, ali moje koljeno postaje noćna mora. Već nekoliko godina pokušavam alternativne tretmane, s različitim liječnicima i pokušavam to popraviti - rekao je Del Potro drhtavim glasom na press konferenciji.
U tome trenutku je puknuo. Nije više mogao izdržati. Suza se spuštala jedna za drugom niz njegove obraze. Kao i mnogim njegovim fanovima koji su nestrpljivo čekali njegov povratak. Na žalost svih zaljubljenika u bijeli sport, sada će ga gledati po posljednji put.
- Još uvijek nisam pronašao rješenje. Ali nikad nisam zamišljao da se povučem iz tenisa bez prilike da se oprostim i ne mogu zamisliti bolji turnir od Buenos Airesa da to napravim. Nakon ovih tjedana vidjet ćemo što će biti s mojom budućnošću, ali želim živjeti normalan život bez boli. To je teška odluka, ali želio sam to razjasniti - kazao je tužni Argentinac.
Dok su se Novak Đoković, Roger Federer i Rafael Nadal međusobno borili za titule, on je sve promatrao iz bolničke posteljine. No, nije htio odustati. Vjerovao je u sebe pa bi svaki put ispočetka, nakon nove ozljede, stisnuo zube željan povratka. Ta ljubav prema tenisu ga je vukla dalje da razbija psihološki zid i probija granice. Ali, koliko god srce htjelo, tijelo je reklo svoje. Ovo je kraj. Prerani kraj Tornja iz Tandilla.
Rijetki su oni koji ne obožavaju ovog simpatičnog Argentinca koji je trebao biti jedan od najvećih. Del Potrov najveći uspjeh je osvajanje US Opena 2009. godine, igrao je polufinale Roland Garrosa i Wimbledona, a s reprezentacijom je uzeo Davis Cup 2016. u Zagrebu protiv Hrvatske kada je čudesno okrenuo 2-0 vodstvo Marina Čilića i svojoj momčadi osigurao odlučujući peti meč u kojem je Delbonis pomeo Karlovića. Osvojio je 22 turnira u karijeri, broncu na Olimpijskim igrama u Londonu te srebro u Rio de Janeiru. Najbolje plasiran bio je 2018. godine kada je bio treći na ATP ljestvici.
I već sada je jedan od najboljih južnoameričkih tenisača u povijesti. I zaslužio je ovakav oproštaj. Na mjestu gdje je sve počelo. Pred svojim navijačima, pred svojim Argentincima kojima je donio toliko sreće. Bilo bi je i više, samo da nije bilo tih prokletih ozljeda...