Nemam riječi, ne mogu vjerovati, tako sam sretna, toliko olakšanje da stvarno nemam riječi.
Tako je Donna Vekić komentirala pobjedu karijere i ulazak u finale Olimpijskih igara u Parizu. Pomela je Slovakinju Annu Karolinu Schmiedlovu 6-2, 6-0 za 65 minuta na Philippe Chatrieru. Sve joj je išlo od ruke i vratila je navijačima za nevjerojatno čupanje živaca 24 sata ranije.
- To je, uffff, jedan od velikih ciljeva od početka karijere, otkad sam se počela baviti tenisom, a za ovu godinu i najveći cilj. Ne znam što bih rekla - rekla je Donna Vekić za HRT i nastavila:
- Nisam znala kako se zovem na početku meča, a ni na kraju. Tolika nervoza, to u životu nisam imala! Išla sam poen po poen, pokušavala ne misliti previše, u drugom setu bila sam u totalnoj zoni i... Uh...
Nije znala što bi rekla, osmijeh je bio od uha do uha.
- Sinoć sam legla u 3 i jutros kad sam se probudila bila sam umorna, ali umor nije bila opcija. Kad se igra za medalju, umor ne postoji - istaknula je.
- Igram na zemlji, podlozi koja mi najmanje odgovara. Da mi je netko to rekao prije početka turnira, ne bih mu vjerovala. Stvarno sam se trudila, sve sam ostavila na terenu i isplatilo se.
Nadmašila je broncu Gorana Ivaniševića iz Barcelone 1992. u singlu, a do zlata je dijeli Kineskinja Qinwen Zheng koja je iznenadila izbacivši u polufinalu prvu tenisačicu svijeta Igu Swiatek.
- Finale nikad nije lagan meč, ali ja sam svoj cilj ispunila. Naravno, cilj mi je osvojiti zlato, ali su definitivno konačno uživati u meču.
A do finala ima i jedan slobodan dan jer se igra u subotu.
- Nevjerojatno, ovaj raspored je stvarno bio brutalan, svaki dan mečevi. Sutra ću iskoristiti dan za oporavak i biti spremna za subotu - zaključila je hrvatska finalistica Olimpijskih igara.
Kako to samo lijepo zvuči...