Mučili smo se, mučili. Nije to bila prava Hrvatska, jer da nije bilo "rakete" Ivana Rakitića u prvom poluvremenu, neugodni Bjelorusi vjerojatno bi odnijeli bod s Maksimira, ako ne i sva tri. Stavili su puno igrača iza centra i strpljvo čekali na kontre. Iz takve jedne umalo su i poveli na samom početku utakmice. Tih sedam igrača u njihovom veznom redu onemogučili su naše veznjake i tek sad se vidjelo koliko je teško zamijeniti Luku Modrića, igrača neiscrpne energije i velikog znanja. Napadači su nam bili odsiječeni, a vezni red je gubio lopte što, srećom, Bjelorusi nisu iskoristili. Ali Englezi hoće pa te pogreške moramo smanjiti na minimum. Gol Rakitića jedina je svijetla točka prvog poluvremena. I kad su svi pomislili da ćemo se 'otrijezniti' u drugom, demantirali su nas igrači u kockastim dresovima, Hrvatska koju dugo nismo vidjeli, loša i blijeda Hrvatska. Na trenutke je Bjelorusija i gospodarila terenom. Još smo zadnjih desetak minuta morali strepjeti zbog Čorlukine gluposti i isključenja. Drugi žuti zbog zadržavanja vremena još je bolniji jer Čarlija nema ni na Wembleyu. E, da nije bilo Vedrana Runje. Onaj zicer koji je 'skinuo' u 87. minuti, pa još dvije teške lopte obranio dok su ih svi već vidjeli u mreži. Srećom, dobro je ispalo i na Wembley idemo kao druga momčad u skupini.