Uskoro će u mirovinu, a Dinamo mu je priuštio utakmicu za pamćenje do kraja života. Remi sa Šahtarom 3-3 Franjo Kelbas (65), voditelj osiguranja DVD-a Maksimir na utakmicama Dinama, pamtit će po tome da je prvi tješio dinamovce nakon izgubljena dva boda.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dino Perić došao je utučen do reklame, sjeo i prekrio lice dresom.
- Bilo mi je teško gledati ga takvog, znam da trebam suzdržati emocije, ali mi to sve proživljavamo s njima. Ja, evo, već 30 godina - prepričava nam vatrogasac koji je pokušao utješiti utučenog dinamovca.
- Rekao sam mu: 'Nije svijet propao, opet ćemo se svi skupa veseliti vašim pobjedama. Digni glavu, nije sve tako crno'.
Perić mu, priča Franjo za 24sata, nije ništa odgovorio.
'Zvezda i Partizan me nisu ovako potresli'
Rođeni Zagrepčanin veliki je navijač Dinama od malih nogu, a uz to i živi nedaleko od Maksimira. Na Bjeličine je dečke, kaže, ponosan.
- Gledam ih cijeli život, a već 30 godina ne propuštam utakmicu. Teško je, zbog posla ne smijem pokazati emocije, a kad loše krene želudac me probada. Kad je dobro onda srce lupa, ne znam kako da to objasnim, ali znate... - iskreno nam opisuje svoje praćenje "modre" momčadi.
One kakvu, tvrdi, nije vidio nikada do sada. Zato mu je utakmica protiv Šahtara bila najteža.
- Bio sam i na onoj neodigranoj utakmici protiv Zvezde (13. svibnja 1990.), možete me vidjeti na snimkama. Bio sam u službenoj funkciji, a od te sam se utakmice i više približio klubu. Kad to doživite, kada doživite i 5-0 protiv Partizana, to ne zaboravljate. Vezan sam za ovaj klub - govori nam vatrogasac pred umirovljenjem.
- Ova utakmica me posebno potresla i to kao nijedna druga, čak niti te davne, legendarne. Znate zašto? Zato što opet vidim Zagreb koji diše za plavim plućima, a ovi dečki se bore za klub kako već dugo nije nitko - priča nam Franjo, ali ne boji se da će ovaj remi pokolebati Bjelicu i njegove dečke.
'Dobit ćemo Atalantu, a nije ni City nemoguć'
- Ma ja vjerujem Bjelici, a vjerujem i tim dečkima. Mislim da ćemo pobijediti Atalantu, a čak bi i City mogao pasti pred ovim navijačima, ovom publikom. Ova ekipa ima karakter, volju i dušu. Siguran sam da mogu napraviti sve što požele - srčano, navijački nam govori strastveni dinamovac.
Javne skupove osigurava još od prve Univerzijade (1987.) u Zagrebu, a iako ga često oduševe, u srijedu je, kaže, bio posebno ponosan na navijače.
- Što da vam kažem. Nije bilo baklji, nije bilo nereda, ružnih povika. Imam već iskustva, prošao sam puno toga na Maksimiru, no ovo sinoć... Stvarno me čini ponosnim - zaključio je Franjo Kelbas.
On će i dalje znati reći koju lijepu riječ svojim miljenicima, pognutim glavama s travnjaka pružit će utjehu:
- Ajde, dečki, nije još gotovo!