Kroz povijest svjetskih prvenstava osam reprezentacija je osvajalo svjetski tron, a Hrvatska je do sada igrala sa sedam svjetskih prvaka, jedino nikada nismo igrali protiv Urugvaja. Ukupno su ‘Vatreni’ protiv Brazila, Njemačke, Italije, Argentine, Španjolske, Francuske i Engleske odigrali 38 utakmica ostvarivši 10 pobjeda, 12 remija i 16 poraza. 

Najgori skor imamo s Francuzima i Brazilcima protiv kojih još nismo slavili, dok su nam najveće ‘mušterije’ Talijani protiv kojih smo bez poraza u osam međusobnih susreta. S ‘Tricolorima’ smo igrali pet puta ostvarivši tri poraza i dva remija, a protiv Brazila smo snage odmjerili tri puta uz dva poraza i jedan neodlučeni ishod.

Prvi francusko - hrvatski dvoboj i najviše pamtimo. Bilo je to polufinale SP-a 1998. godine i pobjeda domaćina 2-1. Uslijedila su još dva poraza u prijateljskim susretima 1999. i 2000. Tada svjetski prvaci slavili su u Parizu 3-0, a u Zagrebu 2-0. Samo nekoliko tjedana kasnije postali su i europski prvaci.

Na Euru 2004. u Portugalu igrali smo međusobno u skupini i završilo je 2-2, uz dojam da su se Francuzi, zapravo, izvukli. Posljednji put igrali smo u ožujku 2011. na Stade de Franceu. Bio je to prijateljski susret koji je završio bez golova.

Brazilci su 2005. u Split došli kao aktualni svjetski prvaci, u prijateljskoj utakmici odigrali smo s njima 1-1. Niti godinu dana kasnije Hrvatska i Brazil su se ponovno susreli, ali ovoga puta u službenom susretu u skupini na SP u Njemačkoj. U dvoboju 1. kola u skupini F na Olimpijskom stadionu u Berlinu Brazil je bio uspješniji sa 1-0, a strijelac jedinog gola bio je Kaka u 44. minuti. Brazilci, koji su bili apsolutni favoriti uoči početka susreta, do prve pobjede na SP-u došli su teže od očekivanog.

Talijani mušterije

“Vatreni” i “Selecao” su treći put igrali međusobno na otvaranju svjetskog prvenstva 2014. u Sao Paolu, a slavio je domaćin 3-1. Ostaje utjeha kako smo otvorili World Cup protiv peterostrukog svjetskog prvaka prvenstva u susretu kojeg je gledalo najmanje dvije milijarde ljudi. Međutim, nakon svega što se događalo na travnjaku Arene Corinthians, moglo bi se reći nezasluženo. Hrvatska je u većem dijelu utakmice bila ravnopravna Brazilcima, kojima je za pobjedu trebala i obilata pomoć japanskog suca Nishimure. 

Najviše uspjeha imali smo protiv Talijana. U osam međusobnih susreta upisali smo tri pobjede i pet neodlučenih ishoda pri čemu smo od šest službenih susreta dobili dva susreta, a četiri su završila bez pobjednika.

Sjajna serija započela je prije 24 godine, u kvalifikacijama za EP 1996. Talijani su nas dočekali prepotentno, podcjenjivački i to im se osvetilo. Hrvatska je u Palermu slavila 2-1 i tada smo Talijanima nagovijestili komplekse koji traju do današnjih dana.

U uzvratu tih kvalifikacija za Euro u Engleskoj godinu dana kasnije Italija je u Split došla puno opreznije, s puno više poštovanja prema Bobanu i ekipi i završilo je 1-1.

Uslijedio je remi na prijateljskoj utakmici u Zagrebu 1999. godine. No ono što je možda i najviše zaboljelo Talijane bio je poraz na SP-u u Ibarakiju. Te 2002. zabili su Ivica Olić i Milan Rapaić za 2-1.

Četiri godine kasnije Slaven Bilić je u Livornu predstavio novu Hrvatsku. 'Kockasti' su pobijedili tada aktualne svjetske prvake sa 2-0 golovima Modrića i Eduarda. Posljednje tri međusobne utakmice završile su rezultatom 1-1. U Poljskoj u skupini na EP-u 2012. godine, te u kvalifikacijama za EP 2016. Pozitivan skor imamo i protiv Nijemaca.

U pet međusobnih susreta ostvarili smo po dvije pobjede i poraza, te jedan remi uz pozitivnu razliku pogodaka 8-6. No, još je važnije kako smo od tri službene utakmice dobili dvije.

Prvi međusobni susret igrali smo u četvrtfinalu EP-a 1996. u Engleskoj. Bilo je to prvo veliko natjecanje ‘vatrenih’ nakon međunarodnog priznanja ‘Lijepe naše’. U sjajnom susretu igranom na Old Traffordu ‘Elf’ je slavio 2-1 uz očiti ‘poguranac’ švedskog suca Leifa Sundella.

Uzvratili smo im dvije godine kasnije u četvrtfinalu SP-a u Francuskoj. U jednoj od najblistavijih večeri u povijesti hrvatskog nogometa ‘Vatreni’ su u Lyonu pobijedili 3-0 izborivši na svom prvom svjetskom prvenstvu plasman u polufinale, a potom i osvojili broncu.

Posljednji službeni susret igrali smo na EP 2008. u Klagenfurtu. Hrvatska je u skupini pobijedila 2-1, a potom ispala od Turske u četvrtfinalu, dok je ‘elf’ dogurao do finala u kojem je izgubio od Španjolske. Protiv ‘elfa’ smo igrali i dvije prijateljske utakmice. U ožujku 2000. smo odigrali 1-1, dok smo u veljači 2004. izgubili 1-2.

Protiv Španjolske smo igrali šest puta ostvarivši dvije pobjede, tri poraza i remi. No samo su dvije utakmice bile službene i oba sastava imaju po pobjedu.

Prve četiri utakmice bile su prijateljskog karaktera. Dva susreta su završila pobjedom 'Furije', jednom je slavila hrvatska vrsta, a jedan dvoboj je završen bez pobjednika.

Prvi puta snage smo odmjerili u ožujku 1994. u Valenciji, a 'Vatreni' su slavili 2-0 golovima Roberta Prosinečkog (6) i Davora Šukera (51), a u 53. minuti je Dražen Ladić obranio jedanaesterac Beguiristainu. Španjolci do te utakmice nisu poraženi  20 utakmica na svom terenu. 

Pet godina poslije uslijedio je novi prijateljski susret u Sevilli, a 'kockasti' su uveličali proslavu otvaranja Olimpijskog stadiona u glavnom gradu Andaluzije. Domaćin je pobijedio 3-1, no prvi gol na novom stadionu zabio je Davor Šuker u devetoj minuti. Strijelci za domaćine bili su Vicente Engonga (34), Fernando Hiero (48-11m) i Daniel Garcia "Dani" (84).

Uslijedio je prijateljski susret u Splitu u veljači 2000. godine koji je završio bez golova. Posljednju prijateljsku utakmicu ove dvije reprezentacije su odigrale u Ženevi u lipnju 2006. godine, a španjolska vrsta je pobijedila 2-1. Niko Kranjčar je doveo našu vrstu u vodstvo u 14. minuti, a rezultat su preokrenuli Pernia (62) i Torres (90+2).

Prvi službeni susret ‘Vatreni’ i ‘Furija’ su odigrali na EP-u 2012. u Gdanjsku, a pobjeda je pripala Španjolskoj 1-0. Slavlje europskim prvacima donio je Jesus Navas u 88. minuti dvoboja. Hrvatska se nakon tog poraza vratila kući, dok su Španjolci stigli do finala i u borbi za zlato deklasirali Italiju obranivši naslov prvaka osvojen četiri godine prije na prvenstvu u Austriji i Švicarskoj.

Posljednji put međusobno smo igrali na EP-u u Francuskoj 2016. Bio je to dvoboj posljednjeg kola skupine i hrvatska vrsta je slavila 2-1.

Protiv Argentine, koja nas očekuje u skupini u Rusiji, igrali smo četiri puta uz jednu pobjedu, dva poraza i remi. Pritom je samo jedna utakmica bila službena.

Jedinu službenu utakmicu ove dvije reprezentacije odigrale su u posljednjem kolu u skupini na SP 1998. u Francuskoj. I prije tog dvoboja obje selekcije su izborile prolazak u osminu finala, a Argentina je pobjedom 1-0 (Pineda) osvojila prvo mjesto. Hrvatska je u Francuskoj bila treća, a Argentina je ispala u četvrtfinalu od Nizozemske.

Prvi dvoboj Hrvatska i Argentina odigrale su 4. lipnja 1994. kada je tadašnji svjetski doprvak predvođen Diegom Maradonom gostovao u Zagrebu kod momčadi koja je tada još uvijek bila u nastajanju. Po jakoj kiši ta je utakmica završila bez pogodaka.

Preostala dva prijateljska dvoboja Hrvatska i Argentina su igrale na neutralnim terenima, Hrvatska je slavila sa 3-2 u ožujku 2006. u Baselu, a Argentina sa 2-1 u Londonu u studenome 2014. 

S Englezima koji su bili svjetski prvaci 1966. godine igrali smo čak sedam puta i pritom upisali dvije pobjede, četiri poraza i jedan neodlučeni ishod.

Dva puta smo ih pobijedili u kvalifikacijama za EURO 2008. godine (2-0, 3-2) zbog čega je ‘Gordi Albion’ ostao bez plasmana u Austriju i Švicarsku. Mnogi još uvijek pamte pobjedu 3-2 na Wembleyju koja je Englezima zatvorila vrata EP-a. Sasvim sigurno bila je to jedna od najblistavijih pobjeda ‘Vatrenih’ u našoj povijesti.

Englezi su nam uzvratili u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 2010. godine ostvarivši dvije uvjerljive pobjede - 4-1 na Maksimiru i 5-1 na Wembleyju. Na koncu smo osvojili treće mjesto u skupini i ostali bez plasmana na SP u Južnoj Africi.

Protiv ‘Gordog Albiona’ smo igrali i na EP-u Portugalu u 2004. Bio je to susret posljednjeg kola skupine B, a Englezi su slavili 4-2 i poslali nas kući. S njima smo igrali i dvije prijateljske utakmice - 1996. u Londonu je završilo 0-0, 2003. u Ipswichu je domaćin slavio 3-1.

OMJER SA SVJETSKIM PRVACIMA
NJEMAČKA     5 2 1 2 8-6
BRAZIL       3 0 1 2 2-5
ARGENTINA    4 1 1 2 4-5
FRANCUSKA    5 0 2 3 3-9
ŠPANJOLSKA   6 2 1 3 6-7
ITALIJA      8 3 5 0 10-6
ENGLESKA     7 2 1 4 10-18

Rekorder s pet naslova

S pet osvojenih titula Brazil je najuspješnija reprezentacija u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava i jedina reprezentacija koja je nastupila na svih 20 SP-a, a nastupit će i na skorašnjem World Cupu u Rusiji.

“Selecao” je još po dva puta bio drugi, treći i četvrti. Zanimljivo, Brazil je dva puta bio domaćin svjetskog prvenstva – 1950. i 2014. godine i oba su turnira donijela domaćinima veliko razočaranje. 

Brazil je prvi put bio domaćin SP-a 1950. godine, a navijači su bili uvjereni kako će se "Selecao" te godine prvi put okruniti i naslov najboljih na svijetu. No, u posljednjem susretu na prvenstvu, u kojemu je Brazilu za naslov bio dovoljan i neodlučeni rezultat protiv Urugvaja, domaća je reprezentacija izgubila sa 1-2 što je i do danas ostao jedan od najtežih poraza Brazila.

Prvi naslov Brazilu tako je donijela generacija iz 1958. godine kada se na svjetskoj pozornici pojavio tada 17-godišnji mladić nadimka Pele, koji će kasnije postati "Kralj nogometa". Napad Garrincha-Didi-Vava-Pele-Zagallo bio je nezaustavljiv za sve svoje suparnike u Švedskoj, u finalu je Brazil sa čak 5-2 svladao domaćina.

Četiri godine kasnije u Čileu Brazil je obranio naslov, te je to posljednji put kako je neka reprezentacija uspjela dva puta zaredom biti svjetski prvak. Nakon ozljede Pelea, u junaka prvenstva izrastao je sjajno desno krilo Garrincha.

Treći naslov Brazil je osvojio 1970. godine u Meksiku na posljednjem SP na kojemu je igrao Pele. Brazil je do naslova stigao sa šest pobjeda u isto toliko nastupa s prosječnom razlikom od tri gola po utakmici. Uz Pelea, sjajni su bili i Jairzinho, Rivelinho i Gerson. 

Uslijedila je duga pauza od 24 godine tijekom kojih Brazil nije uspijevao osvojiti naslov prvaka iako je imao sjajnih igrača poput Zica, Socratesa, Falcaa, Carece... 

Tek u SAD-u 1994. godine najnogometnija se nacija po četvrti put uspela na tron, a do njega ju je predvodio odlični napadački duo Romario-Bebeto. 

Posljednji, peti naslov Brazil je osvojio 2002. godine na SP kojemu su domaćini bili Japan i Južna Koreja. Na tom SP blistao je Ronaldo koji je s osam golova bio prvi strijelac natjecanja, a postigao je i oba pogotka u finalu u 2-0 pobjedi protiv Njemačke.

Uz pet naslova prvaka, Brazil je dva puta bio drugi, osim spomenute 1950., drugo mjesto je osvojio i u Francuskoj 1998. kada je u finalu izgubio 0-3 od domaćina. Treće mjesto Brazilci su osvajali također dva puta, 1938. i 1978. godine.

Nakon što je 2002. u Japanu i Južnoj Koreji osvojila svoj posljednji svjetski naslov, brazilska vrsta je na iduća dva World Cupa zapela u četvrtfinalu, a na posljednjem SP-u je pred svojim navijačima osvojila skromno četvrto mjesto. 

U Njemačkoj 2006. Brazil je izgubio u četvrtfinalu od Francuske, a 2010. u Južnoj Africi od Nizozemske. No, pravi šok je uslijedio na posljednjem SP-u gdje je ‘Selecao’ pred svojim navijačima u polufinalu doživio debakl od Njemačke (1-7), a potom u susretu za broncu izgubio od Nizozemske (0-3).

Luiz Felipe Scolari je nakon neuspjeha napustio kormilo, a priliku je dobio Dunga, međutim niti on se nije iskazao. Pod njegovim vodstvom Brazil nije prošao skupinu  na Copa America i Dunga je dobio ‘cipelu’. Priliku je dobio Adenor Leonardo Bacchi poznatiji kao Tite. I za sada gura sjajno. Bivši trener Corinthiansa, Palmeirasa, Gremia oživio je ‘Selecao’ i Brazil je bio prva reprezentacija koja je bila izborila SP u Rusiji.

U 19 susreta pod njegovim vodstvom Brazil je doživio samo jedan poraz, u prijateljskom susretu od Argentine (0-1).

Brazil je dosada ukupno odigrao 104 utakmice na završnicama svjetskih prvenstava, čime je drugi na listi svih vremena, odmah iza Njemačke koja je odigrala dvije utakmice više. No, Brazil je rekorder po broju pobjeda na SP-ima sa 70.

Rekorder po broju nastupa u dresu Brazila je branič Cafu, kapetan reprezentacije koja je osvojila naslov 2002. godine, sa 142 utakmice. 

Cafu je jedini igrač koji je nastupio u tri finala na svjetskim prvenstvima (1994, 1998, 2002), a u klubu 100 još su samo braniči Roberto Carlos (125), Dani Alves (107) i Lucio (105), vratar Claudio Taffarel (104), te napadač Robinho (100).

Najbolji strijelac Brazila svih vremena je Pele sa 77 pogodaka, slijede Ronaldo (62), Romario (55), dok je četvrti Neymar sa 53 gola.

Brazil skoro tri puta skuplji od Hrvatske

Brazilska nogometna reprezentacija procijenjena je na 952 milijuna eura što je skoro tri puta više od vrijednosti hrvatskih igrača koji vrijede 359 milijuna eura.

Premda podacima portal Transfermarkt samo su tri reprezentacije vrjednije od Brazilaca, a to su Njemačka, Francuska i Španjolska koje su procijenjene svaka na 1.02 milijarde eura.

Najskuplji igrač u redovima peterostrukih svjetskih prvaka je Neymar koji je procijenjen na 180 milijuna eura. Iza njega je Philippe Coutinho koji vrijedi 100 milijuna eura, a zatim slijede Firmino i Gabriel Jesus sa po 80 milijuna eura, te Marcelo i Casemiro koji su procijenjeni na 60 milijuna eura.

Hrvatska reprezentacija je procijenjena na 359 milijuna eura, a najskuplji igrač u našim redovima je Ivan Rakitić koji je procijenjen na 50 milijuna eura. Iza njega su Luka Modrić (40), Ivan Perišić (40), Mateo Kovačić (30).

Još čekamo pobjedu

Dosadašnji susreti Hrvatske i Brazila:

• 17. kolovoza 2005, Split: Hrvatska - Brazil 1-1 (Kranjčar 32 / Ricardinho 42)
• 13. lipnja 2006, Berlin: Hrvatska - Brazil 0-1 (Kaka 44)
• 12. lipnja 2014, Sao Paulo: Brazil - Hrvatska 3-1 (Neymar 29, 71-11m, Oscar 90+1 / Marcelo 11-autogol)

HRVATSKA – BRAZIL 1-1

• SPLIT. Stadion Poljud – 30.000 gledatelja; Sudac: Florian Meyer (Njemačka)
• Strijelci: 1-0 Kranjčar (32), 1-1 Ricardinho (42)
• HRVATSKA: Butina (od 60. Pletikosa) - Tomas (od 46. Šimić), R. Kovač, Šimunić, Srna - N. Kovač (od 87. Vranješ), Tudor, Babić , Kranjčar (od 83. Šerić) - Klasnić (od 78. Balaban), Olić ( od 50. Da Silva) 
• BRAZIL: Dida – Cafu, Lucio (od 83. Andreson), Juan, Roberto Carlos – Emerson, Ricardinho (od 46. Robinho), Ze Roberto (od 66. Renato), Kaka (od 66. Juninho) – Ronaldo (od 74. Ricardo Oliveira), Adriano (od 74. Baptista)

BRAZIL - HRVATSKA 1-0

• BERLIN. Olimpijski stadion – 72.000 gledatelja; Sudac: Benito Archundia (Meksiko)
• Strijelac: 1-0 Kaka (44)
• BRAZIL: Dida - Cafu, Lucio, Juan, Roberto Carlos - Kaka, Emerson, Ze Roberto - Ronaldinho, Adriano, Ronaldo (od 69. Robinho)
• HRVATSKA: Pletikosa - Šimić, R. Kovač, Šimunić, Srna - Tudor, Kranjčar, N. Kovač (od 41. Leko), Babić - Pršo, Klasnić (od 56. Olić).

BRAZIL – HRVATSKA 3-1

• SAO PAOLO. Arena Corinthians – 62.200 gledatelja; Sudac: Nishimura (Japan)
• Strijelci: 0-1 Marcelo (11-ag), 1-1 Neymar (29), 2-1 Neymar (70-11m), 3-1 Oscar (90+1)
• BRAZIL:  Julio César - Dani Alves, Thiago Silva, David Luiz, Marcelo - Luiz Gustavo, Paulinho (od 63. Hernanes), Hulk (od 68. Bernardo), Oscar, Neymar (od 88. Ramires) - Fred
• HRVATSKA: Pletikosa - Srna, Lovren, Ćorluka, Vrsaljko - Rakitić, Modrić, Perišić, Kovačić, Olić - Jelavić (od 78. Rebić)