Igrala se sezona 1973/1974. U zadnjem kolu Hajduk je postao prvak pobijedivši OFK u Beogradu 2-0 golovima Vilsona Džonija i Jurice Jerkovića, pa Veležu nije značila pobjeda u Sarajevu. Hajduk je zbog bolje gol-razlike osvojio prvo mjesto.
- Ja znam da su kupili utakmicu u Beogradu protiv OFK Beograda, Borota golman... Sve to znam. I ova druga generacija isto tako, odigrala je neriješeno u Tuzli. U to vrijeme ti si po tome bio mali klub - rekao je Vahid Halilhodžić gostujući u emisiji (Ne)uspjeh prvaka s Marijem Stanićem.
Nekadašnji trener Dinama ranu fazu igračke karijere proveo je u Veležu,
- Generacija u kojoj sam igrao, iako sam bio mlađi, i ova druga s Tuceom, Kajtazom... To su vjerojatno dvije generacije koje su morale biti šampioni, ali smo pokradeni. Moja je generacija pokradena od Hajduka - dodao je Vaha i prisjetio se mizerne uloge na SP-u 1982. godine u Španjolskoj kod tadašnjeg izbornika Miljana Miljanića.
- To mi je jedna od mojih sportskih trauma, uz ovo što mi se dogodilo kao treneru, da me tri puta nakon izborenog SP-a maknu (kao izbornika Alžira, Japana i Maroka, nap. a.). Malo me to pogodilo. Jedini sam igrač koji nije dobio dozvolu da ode iz države s 28 godina, otišao sam vani s 29 i pol godina. Bio sam standardan i najbolji strijelac A selekcije u kvalifikacijama. Plasirali smo se u teškoj grupi s Italijom koja je kasnije bila svjetski prvak. U toj selekciji sam proveo devet godina, a imao sam možda petnaestak nastupa, možda tek sam desetak bio standardan. Mogao sam postati najbolji strijelac Svjetskog prvenstva jer imao sam takve suigrače. Bio sam proglašen najboljim igračem, a bio sam rezerva. Tu je politika imala veliki utjecaj. Morali su igrati neki igrači. Posebno su igrači Hajduka i Crvene zvezde imali jaku privilegiju. Da nisam otišao u armiju, bio sam kandidat za Barcelonu, jedan od najboljih centarfora Europe. Tražio me i Leeds, na kraju sam otišao u Nantes.