UFC-ev prvak u teškoj kategoriji Stipe Miočić (33) stigao je jučer u Hrvatsku. Nakon što je sletio, nije imao previše vremena za odmor. U zagrebačkom Avenue Mallu skupilo se preko 1000 ljudi, a Stipe ih je sve dočekao. Neki su u redu čekali preko sat i pol, ali to ih nije zaustavilo u naumu da se upoznaju, dobiju autogram i susret ovjekovječe fotografijom.
No ništa od toga se ne bi dogodilo da veliki Stipe nije ostao do kraja u Avenue Mallu. Ispratio je sve i jednog obožavatelja koji je došao premda je debelo probio planirani rok, nije pokazao ni mrvicu nervoze ili ljutnje. Guštao je u svakom trenutku, spremno pozirao, pričao s obožavateljima, cijelo vrijeme nasmiješen. Ostao je čak sat i pol do dva duže od planiranog roka tako da je svaki obožavatelj dobio minutu vremena sa svjetskim UFC-evim prvakom.
- Bilo je sjajno! Pogotovo nakon što sam vidio koliko podrške imam ovdje. Jučer se puno ljudi pojavilo i bio sam preplavljen osjećajima.
24sata: Jedan čovjek imao je istu tetovažu kao i vi. Je li vas to iznenadilo?
- Uopće nisam bio iznenađen. Čak smo obojica skinuli cipele kako bi se slikali. Bilo je stvarno cool, ljudi ovdje su sjajni.
24sata: Borili ste se pred 45 tisuća Brazilaca, koji su navijali za svojeg sunarodnjaka Fabricija Werduma. Jeste li sanjali o tome da se borite ovdje u Hrvatskoj?
- Naravno. Ovdje je kao i u Clevelandu - ludo i glasno! Ovdje su najbolji navijači na svijetu. Strastveni su i vole borce, a ja bih se volio boriti tu pred njima.
24sata: Čuli smo da ste navijač Hajduka. Biste li se borili na stadionu Poljud?
- Ne, ne, ne. Pripadnik sam samo reprezentacije. Niti jednog kluba. Samo reprezentacije. Volim sve klubove.
24sata: Je li istina da vaša majka Kathy ne gleda vaše borbe?
- Ja sam njen mali sin tako da ne želi gledati kako me netko udara. Odgleda borbu nakon što ju nazovem, nakon svake borbe kada kažem da je sve u redu. Navija za mene, ali ne voli gledati.
24sata: Je li istina da je njeno prvo pitanje kada ju nazovete: "Kako je tvoj protivnik? Je li s njim sve u redu?"
- Svaki put! Uvijek pita za drugog lika. Kao "Ja sam dobro, a i on je isto dobro".
24sata: Gdje držite pojas?
- Imam posebnu kutiju u podrumu. Prijatelj ju je napravio za mene, a unutra su moje rukavice i pojas.
24sata: Bojite li se da bi ga netko mogao ukrasti?
- Ako i uspiju, bravo za njih. Oni nisu prvak kao ja. Ja bih dobio drugi.
24sata: Puno vremena provodite gledajući hrvatske nacionalne momčadi. Vaterpolo, rukomet, nogomet... Imate puno hrvatskih dresova. Jesu li to darovi ili?
- Puno dresova i opreme za trening sam dobio od Marija (Mandžukića). Htio sam to objaviti na Facebooku, ali nisam imao vremena jer smo se tek uselili u novu kuću. Bio sam zauzet i zato nisam imao vremena. Kada se vratim kući sredit ćemo to.
24sata: Pričate o Mariju Mandžukiću. Jeste li ga upoznali?
- Jesam. Kada sam prvi put bio ovdje, trenirao sam s Cro Copom. Došao je Mario i hrpa drugih dečki. Išli smo na utakmicu, ti dečki su sjajni! Svaki put kada igraju pokušavam gledati na televiziji. Kao što sam gledao i kad su igrali protiv Portugala.
24sata: Jeste li u kontaktu s Mandžukićem?
- Da, pričamo putem Twittera. Nažalost, nećemo se moći vidjeti ovdje, ali poslat ću mu neke dresove.
24sata: Imate grb na nozi. Zašto ste odabrali baš tu tetovažu?
- Zato što volim biti Hrvat. Ponosna sam osoba. Mi smo svi ratnici i imam obiteljski grb na stražnjem dijelu noge.
24sata: Izgledate neustrašivo. Bojite li se nečega? Zmija ili...
- Svoje žene. Ona me plaši. Sjajna je žena, ali... Ustvari se bojim puno stvari. Mrzim letjeti. Ne volim visine. Vatrogasac sam, a ne volim visine. Ali što je tu je.
24sata: Što radite onda tijekom letova? Spavate?
- Ne, nema šanse. Osim ako sam u business klasi. Onda mogu leći. Ali kada sam u normalnim sjedalima uglavnom igra igrice, služam glazbu, pročitam nešto...
24sata: Jeste li praznovjerni?
- Jako.
24sata: Slušate neku posebnu pjesmu?
- Ne, žvaćem kaugumu od peperminta. Uvijek. Nosim krunicu oko vrata. Prekrižim se kada ulazim, treneri i ja si damo pet. To se sve događa netom prije borbe. Žvakaće od peperminta mi pomažu da smirim želudac.
24sata: Tko vam je uzor? Možda Mirko Filipović?
- Da, on mi je idol. Obožavam tog lika. Ali moja mama, moj tata. Oni su me podigli na noge i ničeg ovog ne bi bilo da nije bilo njih.
24sata: Tko bi pobijedio u borbi Mirka i vas?
- Mirko, on je životinja. No ne bih se nikada borio s Mirkom. Obožavam ga, velik je čovjek.
24sata: Ne tako davno hrvatski su obožavatelji bili budni cijele noći gledajući Mirkove borbe. sada isto to čine zbog vas. Znači li vam to puno? Primate li poruke hrvatskih navijača?
- Primam puno poruka od hrvatskih obožavatelja. Istina, ponekad ih moram prevesti na Google Translateu, no snalazim se. Jako mi znači njihova podrška. Obožavam ih.
24sata: Čitao sam negdje da vam je baka davala džeparac svakog dana. Daje li vam obitelj još uvijek novac?
- Ha, ha, ha... Ne, ne čine to više. Bilo bi glupo da oni meni sada daju novac kada ja imam više novca. Sada ja njima pokušavam pomoći kada god mogu.
24sata: Kada ste zadnji put plakali?
- Nakon ovog posljednjeg meča. Par dana poslije gledao sam video meča koji su snimili navijači iz gledališta. Navijači u Clevelandu su poludjeli i ja sam se jednostavno rasplakao.
24sata: Što vas rastuži?
- Puno toga. Kao i sve ljude, puno toga me može rastužiti. No borbe me uvijek oraspolože, nakon treninga sam uvijek bolje volje.
24sata: Puštaju li vas preko reda u restoranu?
- Ne, ne... Nisam ja takav tip. Uvijek im kažem da samo sjede dalje, pokušavam biti normalan kakav sam bio i prije.
24sata: Boje li vas se ljudi na ulici?
- Ne znam. Možda da, možda ne. Znam da me se supruga ne boji, nju nije briga. Ne boje me se ni kolege u vatrogasnoj postaji. Dapače, naređuju mi, govore što da radim...
24sata: O čemu razmišljate kada udarate?
- Ni o čemu, razmišljam samo o sebi, kako ću udariti. Ne razmišljam o protivnicima.
24sata: Hvala vam Stipe što našu domovinu činite ponosnom!
- Hvala i vama.
POGLEDAJTE VIDEO: