Nije bilo Lončara, Andrijaševića i Tomečaka, 20 minuta prije kraja gubilo se 0-2, a na kraju je Rijeka u Kranjčevićevoj Lokomotivu pobijedila 3-2. Kako?! Kad neće 'na lijepo', hoće 'na mišiće'. I uz barem mali, a u životu neophodni i toliko dragocjeni poljubac gospođe Sreće.
Lokomotiva? Nimalo spektakularna, ali borbena, organizirana i dinamična momčad Jerka Leke sama je sebi pucala u nogu u 70.minuti. S dva žuta kartona u dvije minute pa još kao 'šlag' i skrivljenim penalom na Menalu, svoje je 'pokopao', a Rijeku u život vratio Lokomotivin desni branič Branimir Cipetić.
Nakon toga došao je još jedan penal za goste (od ukupno tri; jedan je bio za domaće i sva tri su pravilno dosuđena), Murić je uredno zabio oba (70' i 90'), a u drugoj minuti sudačke nadoknade Sandro Kulenović fantastičnim volejem iz okreta donio erupciju riječkog slavlja u zagrebačkoj večeri.
Ovo nije europska Rijeka
Do 70. minute navijačima Rijeke samo su se redali samo sivi upitnici...
Kako objasniti asistenciju Arsenića za drugi gol 'Lokosa'? Kako objasniti da je u prvom poluvremenu svaki napad Lokomotive šansa pred Nevistićem? Kako objasniti da je protivnik na 90% 'ničijih' lopti? Kako objasniti posjed bez šanse, a promašene zicere kad se šanse napokon počnu stvarati? Kako objasniti da Kallaku Rijeci zabije za 1-0 na postavljenu obranu (petorica u liniji, tri veznjaka ispred njih, a protivnički napadač - sam!)?
Peh (i u prethodne tri utakmice - suci) mogu dijelom opravdati rezultatski aspekt krize. Ali činjenica je da Rijeka ovih dana nije ni blizu momčadi koja je pobijedila AZ Alkmaar, remizirala kod Real Sociedada, dvaput namučila Napoli, pobijedila Dinamo...
Drmić i Jadranski derbi
Momčad očigledno nije dovoljno fokusirana. Protivnik redovito povede 1-0, a onda se i u među na travnjaku i među one na klupi uvuče nervoza pa kreće sad već tradicionalno 'iz 3-4-2-1 u 4-3-3 i... što Bog da'.
Ovaj put su Bog i Cipetić donijeli šansu za popravni u zadnjih 20 minuta i 5 minuta sudačke nadoknade. Šansu koju je uporna i žilava momčad s Kvarnera 100% iskoristila u samom smiraju utakmice.
U srijedu: Jadranski derbi na Rujevici. Dobra igra i pobjeda nad najdražom mušterijom, Hajdukom, mogli bi (morali!) biti prekretnica dosad nedovoljnog dobrog riječkog nogometnog proljeća.
Sa Josipom Drmićem kao lako mogućim dodatnim detonatorom uzleta Rožmanove squadre.
Svi u napad
Rožman je utakmicu u Kranjčevićevoj završio sa četvoricom u obrani, četiri napadača (Murić, Kulenović, Yateke i Menalo) i dva vezna od kojih je jedan bio ofenzivno orijentirani Pavičić. Svi u napad!
Sigurno mu nije bila namjera to napraviti na ovako infarktan način, ali: Rožman je donio jako zanimljiv nogomet na Rujevicu. Još samo da mu momčad protivnicima prestane poklanjati gol prednosti u svakoj utakmici i - Rijeka bi do kraja sezone stvarno mogla poletjeti jako visoko.