Emotivno je bilo na sinoćnjem zatvaranju sedmog izdanja Svjetskog kupa rukometnih veterana u Omišu. Puno sreće i suza radosnica zbog još jednog sjajno organiziranog turnira i osvojenih pehara i medalja, ali i tuge zbog toga što je turnir završio i što se svi skupa rastaju od svojih sportskih prijatelja s kojima su proveli prekrasnih pet dana.

OMIŠ GRAD SPORTA Na otvaranju Svjetskog kupa u Omišu preko 2000 rukometaša plesalo je u ritmu Baby Lasagne

- Ovo je moj šesti nastup na turniru i moram priznati da mi rastanci padaju sve teže i da jedva čekam novi turnir kako bi se ponovno vidjeli. Medalje i pehari su nam utjeha, ali na ovakve turnire se ne dolazi samo zbog pehara i medalja, nego prije svega zbog druženja sa svojim sportskim prijateljima – kazala nam je Lenka Manarcikova iz slovačke ekipe Evergreens.

Svečanost zatvaranja ponovno je bila spektakularna, posebno dizajnirani pehari i medalje oduševili su najbolje u osam kategorija, a grupna fotografija svih nagrađenih ostat će im kao trajna uspomena na nezaboravne trenutke.

- Često putujem po veteranskim turnirima ali nikad nisam bio na ovako dobro organiziranom. Ovo je moj prvi, ali sigurno ne i zadnji dolazak u Omiš, zaista sam fasciniran kako su organizatori uspjeli odraditi ovako dobar posao s toliko velikim brojem sudionika – kazao je Zigmantas Grigenas iz litvanske momčadi Smarskai, najbolje u vrlo jakoj muškoj kategoriji 40+.

Brojke su doista fascinantne, organizacija na čelu s Mariom Čaljkušićem dovela je u hotele od Omiša do Brela oko 2.000 gostiju iz 30 zemalja svijeta, a kad se u obzir uzmu već završeni Svjetski kup košarkaških veterana i Kamp rukometnih golmana koji započinje u lipnju, sveukupno će to značiti da će se samo u ovoj predsezoni ostvariti oko 20.000 noćenja.

- Sve što se događa nije slučajno, plod je to sustavnog planiranja rasta i rada jedne ozbiljne grupe ljudi koji nisu profesionalci u ovom poslu, ali iznimno profesionalno odrađuju svoje obaveze. Nakon par godina zajedničkog rada svatko zna svoj dio posla, a eventualne zamke i problemi koji se neminovno događaju rješavaju se u hodu. Naš konačan cilj je sretan i zadovoljan sudionik turnira, jer samo takav će nam se vratiti i sljedeće godine – kazao je Čaljkušić.

Preko 60 ekipa, 24 pehara, 24 individualna priznanja, 360 zlatnih, srebrenih i brončanih medalja te četiri specijalne nagrade pronašli su svoje nove vlasnike. A jedan od njih, MVP u kategoriji 45+ Jaromir Letev iz češke momčadi Hana kazao je:

- Imam dosta prijatelja u svijetu rukometa i većina nas nije osvajala medalje na Olimpijskim igrama, svjetskim i kontinentalnim natjecanjima, ali vjerujte mi da za nas pehari, medalje i priznanja osvojena na ovakvim turnirima imaju jednaku težinu, jednako smo na njih ponosni. Pogotovo kad su osvojene u vrlo jakoj konkurenciji, na sjajno organiziranom turniru poput ovoga u Omišu.

- Ovu medalju nosim s ponosom kući i poklonit ću je mojoj nedavno rođenoj unučici. Ja sam bila rukometašica, moja kćer također je igrala rukomet i nadam se da će našim stopama krenuti i unuka, to mi je velika želja - kazala je golmanica srebrene ekipe u kategoriji 45+, mađarskog Veszprema Suzana Veres.

Na rastanku su organizatori svima okupljenima zaželjeli siguran povratak kućama i novi susret u istom terminu sljedeće godine, za koji će prijave uskoro biti otvorene. I nema sumnje kako će se svi kapaciteti popuniti puno prije početka. Kao uostalom i svih ovih godina...