Čuda se u sportu događaju - Leicester postane engleski prvak ili Franjo Arapović zakuca u facu Charlesu Barkleyu - ali jedno se čudo još nikad nije dogodilo. Lokomotiva još nije dobila Dinamo.
Imala je 25 pokušaja u HNL-u, izvukla je samo jedan nevažni remi, a izgubila je cijela 24 puta. I danas će od 19 sati u Kranjčevićevoj ulici, prema svemu sudeći, proslaviti srebrni pir. Ili će se čudo nad svim čudima konačno dogoditi...
- Znam da vas ne zanima previše Lokomotiva - obratio se novinarima Mario Cvitanović, valjda prvi Dinamov trener koji je izbjegao izgovaranje budalaština poput: 'Lokomotiva je jako dobra, mlada momčad, bit će teško...'
Barem nije pukao od smijeha kao prošle sezone njegov kolega na klupi kluba koji je u hrvatsko prvoliogaško društvo ušao s email adresom nklokomotiva@nk- dinamo.hr i s kojim je Dinamo kroz posljednjih godina odradio preko 100 transfera. Mario Tokić pokušao je biti ozbiljan u najavi derbija, ali nije mu to baš uspijevalo.
- Pa sljedeće kolo nam dolazi Dinamo. Utakmica... jako teška za naaas, je l' tako - suzdržavao se Tokić da ne prasne u smijeh najavljujući 'derbi' u kojima suci u prosjeku pokazuju 1,6 kartona, a devet puta žutih uopće nije bilo.
Uoči tog lanjskog derbija Lokomotiva je gostovala u Vinkovcima kod Cibalije i u trenucima dok je vodila 4-0 tri ponajbolja igrača dobila su žute kartone pa nisu mogli igrati protiv Dinama.
Svjestan je očito i Mario Cvitanović da su puno bliže istini oni koji oglede između 'brace i seke' nazivaju nogometnim incestom, uvredom za zdrav razum ili konačnim dokazom da u HNL-u nešto ozbiljno ne valja. Kako god bilo, nepobitno je ovo najbolja utakmica za Dinamo u ovom trenutku, jer da je ovaj Dinamo, ranjen, potrošen i rezigniran, išao na bilo koga drugoga, opasno bio visio.
Ali ovako - nema nerviranja.