Najkraća utakmica u povijesti svjetskih prvenstava u nogometu odigrana je 21. studenog 1973. na Stadionu National u Santiagu. Bio je to drugi, odlučujući susret kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj između domaćina Čilea i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika. Prva utakmica, odigrana na Lenjinovom stadionu u Moskvi, završila je rezultatom 0:0. Nakon što je austrijski sudac Erich Linemayr označio početak, čileanskom kapetanu Franciscu Segundu Valdés Muñozu, zvanom Chamaco, veznom igraču i graditelju igre iz kluba Coco Colo, u kojemu je nastupala većina čileanskih reprezentativaca, trebalo je prema jednim izvorima 28, a prema drugim cijelih trideset sekundi da nakon revijalnih dodavanja sa suigračima ušeta u gol. U tom je trenutku sudac Linemayr označio kraj, jer na igralištu Stadiona National nije bilo sovjetskih igrača da povedu loptu s centra. Pred petnaest tisuća ljudi s, navodno, kupljenim ulaznicama, koji su se nalazili na tribinama, bila su samo jedanaestorica čileanskih nogometaša. Bilo je dogovoreno da Chamaco to obavi. Vjerojatno je kao kapetan morao preuzeti tu odgovornost. U nogometnim kronikama piše da je Chamaco odigrao 52 utakmice za reprezentaciju. Ovo je bio jedan od devet njegovih golova, jedini kojemu se nije radovao. Nije dizao ruke u zrak, to je najviše što je mogao učiniti.