Marko Livaja, njegova supruga Iris i njihova djeca Elizabet i Lorenzo novi su "stanovnici" Tematskog parka Za sva vrimena, čime se cijela obitelj Livaja svrstala uz tisuće navijača, podružnica Torcide i društva prijatelja Hajduka koji su podržali projekt udruge Naš Hajduk.
- Nismo uopće nešto puno pričali o poziciji na kojoj će naša imena biti smještena, bilo je samo bitno da uhvatimo mjesto i to je to. Siguran sam da će djeci kad narastu biti drago i da će biti ponosni što su dio ove priče – kazao je Livaja, a njegova supruga Iris dodala:
- Meni se čini da je ovo jedan sasvim logičan slijed s obzirom na to da je suprug to što jest. Po meni, njegovo ime stvarno pripada ovdje, a onda i ja i naša djeca s njim. Ovo je jedna super ideja i jedna jako lijepa priča koja će ostati za sva vremena.
Marko se s obitelji odlučio vratiti u svoj Hajduk, a danas, s odmakom od nešto više od godinu dana ništa ne bi promijenio ni on, ni supruga, koja je bila u to vrijeme trudna.
- Svaka odluka koja je donesena, odluka je mog supruga, kao i inače. Ja ga u tome jedino mogu podržati, kao i u svakoj njegovoj odluci. Kad smo pričali o tome, kad je počela priča o povratku u Hajduk, ja sam bila trudna, ta situacija s koronom i sve to skupa, malo me je bilo strah, ali u jednom momentu mi je on rekao: "Nemoj se brinuti, bit će sve dobro, budi mirna", i tako je i bilo. U principu kad smo došli ovdje, mi smo planirali doći samo na tri mjeseca – otkrila je Iris a Marko dodao:
- Da, takav je bio dogovor...
Otvoreno kažu da nisu mogli zamišljati razinu euforije koju će izazvati Markov povratak u Hajduk.
- Nikako. Ja sam znala da ga ljudi prate i cijene kao sportaša, ali na kraju nisam mogla ni slutiti da će to doći na razinu da će ljudi meni slati poruke i javljati da nam nude keramičarske, taxi i ine usluge.
Niz godina Marko je igrao nogomet u inozemstvu u različitim državama, ali sve to vrijeme pratio je što se zbiva u njegovom klubu.
- Drugačiji je pogled na nogomet, ali otprilike znam kako su se osjećali ti momci na terenu. Pratim Hajduk otkad sam se rodio, kao i svi ljudi u Dalmaciji. Nadam se da će biti bolje nego što je bilo ovih zadnjih 15 godina. Teže je pratiti sa strane jer na terenu ipak nešto možeš i odlučiti, a sa strane ne možeš ništa. Ljepše je biti na terenu, lijepo je biti i na tribini, ali taj doživljaj koji doživite dok ste na terenu mislim da to nijedan klub nema i možemo biti stvarno zahvalni gdje smo se rodili, za koji klub igramo, kakve navijače imamo.
Ta energija je ono što pokreće Hajdukovu desetku:
- Je, sigurno je. Živim u ovome gradu, znam dosta ljudi, pokreće me ta energija, volim kad imamo navijače uz sebe.
Ujedno, u obitelji su svjesni i da je na njegovim leđima velika odgovornost.
- Teže je tu jer poznaješ svoje ljude, mentalitet, jezik i puno više informacija i priča dopre do tebe. Koliko god mi to nekad ne htjeli i pravimo se jaki, ipak to nekako dođe do nas i takne te to, ipak si čovjek na kraju krajeva. Ja znam što je on, nogometaš, to je njegov posao, ali jako poznajem i ljude u ovom gradu i znam kako je kad si gore i koliko je malo potrebno – kazala je Iris, a onda se Livaja obratio navijačima:
- Bilo je uspona i padova u ovih godinu i pol dana i nadam se da ćemo stvarno usrećiti navijače. Mislim da nas prave stvari tek očekuju.