Priče o najnovijoj krizi koja potresa Hajduk i odlasku njegova predsjednika Marina Brbića slobodno bi se mogle ujediniti pod radnim naslovom "Od Šibenika do Šibenika". Sve je počelo u svibnju prošle godine prijavom tadašnjeg voditelja Hajdukove Akademije Krešimira Gojuna, koji je optužio sportskog direktora Sašu Bjelanovića da je tražio od njega i trenera B momčadi Marija Despotovića da uoči međusobnog ogleda Hajdukove druge momčadi i Šibenika "prošaraju" momčad i na taj način olakšaju Šibeniku put do pobjede i prijeko potrebnih bodova za povratak u prvoligaško društvo.
Bjelanović je Gojunove optužbe odmah odbacio, tvrdeći kako su neistinite te kako je Hajduk na koncu utakmicu i dobio 2-0 golovima Teklića i Delića. I Brbić je odmah stao na njegovu stranu, ali ne i treneri A i B momčadi Hajduka, Siniša Oreščanin i već spomenuti Despotović podržali su - Gojuna!? Nadzorni odbor Hajduka odmah je proveo istragu i vrlo brzo izvijestio javnost kako nisu pronašli baš nikakve nepravilnosti, pa su i oni poklonili povjerenje Bjelanoviću
Vrlo brzo Gojun je dobio izvanredni otkaz "zbog osobito teške povrede ugovora o radu", no unatoč tome Siniša Oreščanin i Mario Despotović ostali su pri svojim tvrdnjama, štoviše, javno su i oni, i još neki treneri iz Akademije, pismom podržali smijenjenog kolegu. Nakon toga na Poljudu više ništa nije bilo isto.
Bio je to događaj bez presedana, i svi su očekivali da će ih Brbić obojicu po kratkom postupku smijeniti, no umjesto da povuče taj potez, predsjednik Hajduka potegnuo je na pripreme Hajduka u Sloveniju, kako bi se sastao s Oreščaninom i par dana uoči početka sezone primirio uzavrele strasti.
No dok su se njih dvojica bavili Gojunom i međusobnim odnosima, dogodila im se jedna od najsramotnijih utakmica u stogodišnjoj povijesti kluba, ispadanje u prvom pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu od malteških amatera Gzire. I sve što se događalo nakon toga, u najgoroj sezoni u novijoj povijesti Hajduka, bila je samo neizbježna posljedica posvemašnog nereda i narušenih odnosa, koje nije primirio ni Brbić, svojim obećanjem kako će i sam odstupiti ako momčad ne ispuni rezultatski cilj, a to je plasman na poziciju koja vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka.
Domino efekt rušio je sve pred sobom i još uvijek se nije zaustavio... Europsku sramotu otkazom je platio Oreščanin, nikad ranije posrtanje u Kupu njegov nasljednik Burić, a najgori prvenstveni plasman Igor Tudor, koga je od vjerojatnog otkaza spasio poziv Juventusa. Na koncu prošle sezone, nakon što je postalo jasno da Hajduk neće ispuniti planirani cilj, ostavku je podnio i Brbić, a od nauma ga nije odvratila ni podrška Nadzornog odbora. Usput je Brbić ostao i bez dva najbliža suradnika, dopredsjednik Lukša Jakobušić napustio ga je sam, a Renato Pandža pod pritiskom poruka s tribine.
Domino efekt samo je prividno za trenutak zastao na kraju prošle sezone, no nakon što se lopta opet zakotrljala vidjelo se da Hajduk neće tako lako uploviti u mirne vode. Po tri pobjede i poraza te jedan remi, tu i tamo poneki bljesak i malo bolja izdanja ali u porazima od Dinama, Galatasaraya i Gorice, nisu mogli prebrisati poražavajuće nastupe protiv Renove, Slaven Belupa, Graničara..., na koncu i Šibenika. Istog onog Šibenika za koji je Gojun prije nešto više od godinu dana tvrdio da mu je Bjelanović, posredno i Brbić, navodno želio pomoći da se vrati u prvoligaško društvo.
A da ironija bude veća, pobjednički gol za Šibenik zabio je Emir Sahiti, Albanac iz Zemuna koga su na Poljud doveli Gojun i Oreščanin, a Hajduk ga je, ne znajući što s njim, uoči ove sezone posao na posudbu u Šibenik. U ovih nešto više od godine dana Hajduk je, dakle, opisao puni krug, od Šibenika do Šibenika, usput su promijenili četiri trenera, tri savjetnika, dva sportska direktora, a uskoro će i samoga Brbića, koji će se zasigurno još dugo pitati je li pogriješio što nije u startu smjenama ugušio pobunu. Da je, možda bi se stvari u proteklih godinu dana odvijale posve drugačije...