Velikoj skupini hrvatskih igrača i trenera u Serie A od iduće će se godine priključiti i Luka Bogdan, Splićanin koji je u elitno društvo talijanskog nogometa ušao sa svojom Salernitanom. U zadnjem kolu Salernitana je slavila u Pescari 3-0, a kako je Monza izgubila kod kuće od Brescie, nakon 23 godine klub iz Salerna vraća se u Serie A.
- Cijela sezona je bila jako specifična, dosta toga se izdogađalo, ali na koncu smo uspjeli. Presretni smo svi, učinili smo naše navijače i cijelu regiju ponosnima – javio nam se Luka Bogdan iz klupskog autobusa, kojim su se vraćali kući.
- Nismo odmah iz Pescare išli u Salerno, proslavili smo ulazak u Serie A kod našeg predsjednika Claudia Lotita koji nas je pozvao u goste u svetište Cascia. Tu smo i prespavali i sad se vraćamo kući.
Igrači i stožer su proslavili s predsjednikom, a navijači na ulicama Salerna, no planirani doček i zajedničko slavlje je ipak odgođeno za par dana.
- Bila je velika fešta u gradu, ali jedan navijač je poginuo na svom motoru u prometnoj nesreći i zbog toga je slavlje odgođeno za par dana – otkrio nam je Luka, kome je ulazak u Serie A i velika osobna satisfakcija.
- Put je bio težak, ali zato mi je draži i slađi. Krenuo sam ni iz čega, nisam bio ni osobito talentiran, ali sam sve napravio upornošću i radom, pozitivnim karakterom koji sam naslijedio od svog oca. Išao sam stepenicu po stepenicu, iz godine u godinu igrao jaču ligu i važniju ulogu, i danas sam na pragu Serie A. Sa 17 godina sam otišao od kuće, probijao se sam, i nakon osam godina sam uspio.
Luka je doista prošao trnoviti put, a činjenica da je sin nekadašnjeg igrača Hajduka i trenera Franka Bogdana, koji je odgojio brojne poznate igrače poput Nikole Vlašića, Marka Livaje, Ante Roguljića, Darka Nejašmića, Tonia Teklića, Stanka Jurića... nije mu pomogla. Luku je put vodio iz matičnog Adriatica, probijao se preko mlade momčadi Salzburga, danskog Kogea, slovenskih Zavrča i Krke, preko talijanskih klubova Vincence, Catanije i Livorna, sve do Salernitane.
- Zaigrati u Serie A bi bilo ostvarenje jednoga od mojih snova i radujem se tom izazovu. Pričalo se o tome da me Salernitana želi prodati, no ja o tome ne znam ništa. Imam ugovor s njima, na ljeto su me uzeli iz Livorna uz obavezu otkupa četverogodišnjeg ugovora i vidjet ćemo što će se događati dalje, kakvi su planovi kluba koji je u vlasništvu dvojice predsjednika. Jedan do njih je Lotito, koji je i vlasnik Lazia, i ne bi smio imati dva kluba u istom rangu...
Malo je poznato da je Luka prvi rođak Franka Andrijaševića, naime, Branka Andrijašević, sestra Lukinog oca je Frankova mama.
- Je, rođaci smo, jako smo dobri i Franko mi je odmah čestitao. On je top igrač, stvarno je napravio puno toga u karijeri – kaže Luka koga ostvarenje sna neće zaustaviti.
Nastavljam dalje napredovati korak po korak. Želim igrati Serie A, a jednoga dana bih volio otići u neki veliki klub i u reprezentaciju.
- Zašto ne, prije dvije godine bio sam dio U-21 reprezentacije koju je vodio Nenad Gračan. Bio sam na pripremama, ali sam ozlijedio leđa i morao sam propustiti Europsko prvenstvo.
U zadnjih godinu dana bilo je govora i o interesu Hajduka.
- Dovoljno je reći da sam iz Splita, jer, zna se što nama koji smo rođeni u Splitu znači Hajduk. Vidjet ćemo, nadam se da će nam se jednom putevi sresti... Bilo je nekih, ali nikad se nije otišlo dalje od priča.
Uzora u pravom smislu riječi Luka kaže da nije imao.
- Moj najveći uzor je otac. On je prava njemačka škola, veliki je radnik i uvijek je izvlačio maksimum iz svakog momka s kojim je radio. Uspješno vodi klub Adriatic, organizira najveći turnir za mlade "Prvi koraci", prati sve što se događa oko mladih igrača i jako je uspješan u tome što radi. Kad god sam kući radimo skupa jer u njega imam maksimalno povjerenje. Kao što sam rekao, sve sam postigao radom i trudom, a njegova je uloga ključna. Nisam bio osobito talentiran, ali uz njegovu pomoć i upornost sve se isplatilo.
Ono što je sigurno je da će Luka sada na odmor.
- Moram se dobro odmoriti, isprazniti glavu kako se kaže, jer ovo je bilo sve samo ne obična sezona. Došao sam u klub par dana prije prve utakmice, nisam ni pripreme prošao i sve do sada smo bili ili u karanteni ili na utakmicama, a igrali smo bez navijača. Vidio sam obitelj svega jednom, par dana oko nove godine i to je bilo sve...