Ukrajinska skakačica u vis Jaroslava Mahučih (20) mjesecima se pripremala za Svjetsko dvoransko prvenstvo u Beogradu, ali prije dvadesetak dana razmišljala je samo o jednome. Kako spasiti živu glavu. Njezin san prekinule su rakete i bombe koje su padale oko njezine zgrade u Dnjipru. Bio je to početak invazije Rusije nad njezinom Ukrajinom.
Nakon tri dana napornog i neizvjesnog puta stigla je u Beograd na dvoransko SP. Život često piše čudesne i nevjerojatne priče, a jednu takvu ispričao je i sada. Unatoč svim problemima, Mahučih je osvojila zlato u skoku u vis. Za svoje Ukrajince.
- Ovo je bilo moje prvo Svjetsko prvenstvo u dvorani. Jako sam sretna što sam osvojila, ovo je medalja za moju zemlju, stanovnike, vojsku. Sretna sam što predstavljam Ukrajinu - rekla je sjajna Jaroslava.
Miješale su se emocije. Malo suze radosnice zbog velike pobjede, malo gorke suze zbog svega što proživljava njezin narod. Nije znala kuda krenuti, koga prvog zagrliti. U mislima joj je bilo samo jedno. Ovo je bila pobjeda za njezin narod.
Aktualna europska prvakinja iz Torina 2021., svjetska doprvakinja na otvorenom iz Dohe 2019. i osvajačica olimpijske bronce iz Tokija, do najvećeg uspjeha u karijeri stigla je nakon dramatične borbe s Australkom Eleanor Patterson koja je preskočila dva metra i postavila novi dvoranski rekord Oceanije. Mahučih je visinu od dva metra preskočila tek u trećem pokušaju, a onda iz prvog preletjela letvicu na 202 cm, visinu koju Patterson nije uspjela svladati. Broncu je u beogradskoj Areni osvojila Kazahstanka Nadežda Dubovickaja koja je sa 198 cm postavila novi dvoranski rekord Azije.
I trebala je biti glavni favorit za zlato, ali zbog svih okolnosti, gotovo i nije trenirala, a cijela situacija ju je strašno potresla. No, izvukla je iz dubine svog srca neku snagu i motivaciju koja ju je vukla do kraka.
- Bio je 24. veljače, 4.30 ujutro, kada sam se probudila u svome stanu u Dnjipru zbog strašnih zvukova eksplozija, topničke vatre i pucnjave. I prije nego što sam nazvala roditelje, shvatila sam da je počeo rat. Užasan je osjećaj kad razmišljate da je takvo što moguće u 21. stoljeću. Ne mogu riječima opisati što sam osjećala u tim trenucima i voljela bih da nitko na svijetu to ne iskusi - ispričala je Mahučih uoči početka SP-a.
Nekoliko sati skrivali su se u podrumu pa pobjegli na selo.
- Nakon sati punih panike, napustili smo grad i preselili se u malo selo nedaleko od kuće. U to vrijeme nitko nije razmišljao o treninzima jer smo bili prisiljeni provoditi dane u podrumu, prateći iz minute u minutu vijesti iz Kijeva, Sumija i Harkiva. Tek nakon nekoliko dana počela sam trenirati, ali ne na stadionu - rekla je sjajna Jaroslava.
Nijtko nije ni razmišljao o SP-u, ali onda je došao poziv Saveza.
- Rekli su nam da moramo u Beograd boriti se za Ukrajinu. Trebalo mi je više od tri dana da dođem ovamo, bilo je to nervozno putovanje. Stotine telefonskih poziva, mnoge promjene smjera, eksplozije, požari i sirene za zračni napad. Voljela bih misliti da je to bila samo noćna mora, ali to je stvarnost u mojoj zemlji. U Beograd smo stigli 9. ožujka. Srpski atletski savez pobrinuo se za nas i omogućio nam treninge, ali nemoguće je zadržati fokus. Sve moje misli su u Ukrajini i sa svim Ukrajincima koji sada brane našu domovinu.
Brojni ukrajinski gradovi su razoreni, a više od četiri milijuna ljudi napustilo je svoje domove. Plač djece čije je bajno djetinjstvo prekinula ruska agresija, uništene zgrade, milijuni ljudi koji u suzama odlaze iz svega što su izgradili svojim rukama. Te scene potresle su svijet, a Jaroslavu motivirali da pokaže koliko su Ukrajinci prkosan i ponosan narod.
- Danas svi Ukrajinci imaju različita bojišta. Moramo se svugdje boriti da dokažemo svoju snagu i moć. Moja prva linija fronte ovih je dana natjecanje u skoku u vis na Svjetskom dvoranskom prvenstvu. Cilj mi je ne samo pobijediti, želim i više od toga - govorila je Mahučih uoči natjecanja.
I uspjela je. Više od toga. Ispričala je najljepšu priču ovogodišnjeg SP-a.