Krcata beogradska Marakana gledala je finale Europskog prvenstva 1976. Čehoslovačka je dvaput vodila, Zapadna Njemačka oba se puta vraćala. I odluka je, prvi put u povijesti na EP-u, pala iz penala. Sedam igrača su zabili, a prvi je pogriješio Uli Hoeness. I loptu je uzeo Antonin Panenka. Zabije li, Čehoslovačka je prvak Europe. Zaletio se, Sepp Maier se bacio u stranu, a on lagano potkopao loptu...
- Maier je i danas ljut na mene jer sam ga učinio smiješnim. Ali nije mi to bila namjera, samo sam želio zabiti - rekao je 61-godišnji Panenka.
Čak 35 puta u karijeri zabio je penal na taj način, svi koji su kasnije pokušali nešto slično pucali su “panenku”.
- Ponosan sam na taj udarac, ali malo mi smeta što je zbog njega zaboravljeno sve ostalo što sam napravio u karijeri - požalio se legendarni Čeh.
Prije nego je otišao u bečki Rapid, Panenka je 14 godina nosio dres praškog Bohemiansa. U to vrijeme nastao je najslavniji udarac svih vremena.
- Često sam s golmanom Zdenekom Hruškom ostajao nakon treninga vježbati slobodnjake i penale. Da bi bilo zanimljivije, počeli smo se kladiti u pivo i čokoladu. No on je bio sjajan golman i počeo sam gubiti oklade pa sam morao smisliti nešto novo. Dobra strana tih oklada je što sam doveo udarac do savršenstva, a loša što sam se počeo debljati od toliko čokolade - ispričao je Panenka, koji je svjestan da je sve moglo završiti i drugačije:
- Da mi udarac u finalu nije uspio, da sam promašio, vjerojatno bih sljedećih 30 godina radio na traci u tvornici. A možda bi i tadašnji komunistički režim pomislio da sam se narugao narodu... I ne bih se dobro proveo.

'NIKAD GA NISAM DOBIO U SLOBODNJACIMA'
Zlatko Kranjčar s Panenkom je igrao za bečki Rapid od 1983. do 1985. godine.
- Velik igrač i velik čovjek - rekao je Cico:
- Bili smo karakterno bliski, puno smo se družili i izvan terena. A Hans Krankl, on i ja znali smo ostajati nakon treninga i natjecati se u slobodnjacima. Nikad ga nismo uspjeli dobiti.