Broncu smo osvojili u subotu, vratili se iz Francuske u nedjelju, a u ponedjeljak ujutro bio sam doma u Velenju, kad me žena iz bolnice nazvala u panici, da hitno moram doći. Čim sam poklopio, odjurio prema Celju. Vjerojatno me i neki radar snimio, tako da očekujem da ću ovih dana dobiti kaznu..., počeo je priču o svojim "ludim" danima golman PPD Zagreba i slovenske reprezentacije Matevž Skok.
U subotu čudesna, senzacionalna pobjeda protiv Hrvatske, bronca oko vrata, u nedjelju odlazak sa SP-a i slovenski doček na Plesu, u ponedjeljak rođenje sina i fešta u Ljubljani. Sve se to naguralo u tri najluđa dana u životu 30-godišnjeg Celjanina.
- Do bolnice imam 20 kilometara, jurio sam, ali kad sam došao, već je sve bilo gotovo. Sin se upravo bio rodio i prvi sam ga uzeo u ruke, čak i prije supruge. Nevjerojatan osjećaj, nisam valjda bio ni svjestan što se događa. I u svemu tome netko me pita kako će se mali zvati. Rekao sam sam: 'Pojma nemam, reći ću vam sutra, ha, ha'. Rodio se mjesec dana prije termina, ni ime još nismo stigli dogovoriti - priča Matevž.
Veselin? Ne, ne, mali će se zvati Lan...
Bilo je prijedloga da se zove Veselin, ali nije prošlo...
- E, to nikad nije bila opcija - smije se Skok.
Dječak je na kraju dobio ime Lan. I živahan je, još u trbuhu kao da je pokušavao igrati s tatom.
- Supruga je posljednjih mjesec dana bila u bolnici, čuvala trudnoću, i tamo je gledala utakmice. Kaže da bi mali 'poludio' kad bi igrala Slovenija, udarao ju je kao nikad - priča Skok.
Kad se uvjerio da je stvarno sve u redu, opet u automobil i pravac Ljubljana. Na feštu za brončane rukometaše.
- Svi su me ispitivali kako su žena i mali, a ja nisam znao gdje sam. Nakon svega toga, oko ponoći sam opet išao za Celje... Uh, ludnica je bila tih dana, nisam znao gdje mi je glava - vrti film golman Zagreba.
U cijeloj tom kaosu, zbrci emocija, nije mu previše pomogao ni stariji sin Val (4).
- Čim sam ga nazvao iz Pariza, rekao je: 'Tata, ta medalja je moja!' Dao sam mu je čim je došao kući i negdje je odnio. Gdje? Nemam pojma! Molio sam ga da mi je da barem za proslavu u Ljubljani, ali nije želio. Medalja je njegova i gotovo. I tako sam na fešti bio jedini igrač koji nije imao medalju oko vrata - smije se Skok.
Sine, vrati tati medalju
Nije ga sin naljutio, važnije mu je da on zna da je medalja tu. Dugo ćemo pamtiti način na koji smo je izgubili, a Slovenci još duže pamtiti kako su je osvojili.
- San svakog sportaša je osvajati ovakve medalje. Iskreno, u početku ni sami nismo pretjerano vjerovali da je to moguće, došli smo s novim igračima, novim sustavom igre... Nitko nije očekivao medalju na ovom SP-u, ali na kraju je slavila cijela nacija. Ma cijeli turnir u Francuskoj igrali smo jako dobro, zaslužili smo nagradu za sve što smo odigrali - uvjeren je Skok.
Medalja je iznenadila i čelnike saveza.
- I mi smo pitali zašto ne slijećemo u Ljubljanu, ali rekli su nam samo da su karte već kupljene. Iz Zagreba smo letjeli u Francusku, a to što su ljudi iz saveza odmah uzeli i povratne karte istom rutom jasno govori da nisu očekivali da ćemo zaslužiti doček, ha, ha. A na kraju su nas čekali i u Zagrebu, i na granici, i u Ljubljani... Ma ludilo totalno - kaže Matevž.
I sve to nakon osam golova minusa u 41. minuti utakmice za broncu.
- Baš u tom trenutku ja sam izašao iz igre – sa smiješkom se sjetio Skok i nastavio:
- Bili smo u rasulu, već sam se pomirio s porazom, nisam nikako mogao razumijeti odakle hrvatskim igračima toliko snage nakon polufinala... Takva utakmica večer prije, u kojoj su bili jako dobri, a protiv nas još bolji! Nismo znali gdje smo... A onda je došao trenutak u kojem smo shvatili da Hrvatska popušta, da ipak možemo. I krenulo je, nama je ulazilo sve, išli smo 'mic po mic' i smanjivali razliku. Nevjerojatno, ali prvi put smo poveli u zadnjoj minuti, golom za pobjedu.
Vuja nas je gledao i samo šutio
Od Veselina Vujovića došla je priča da se igračima u poluvremenu "sjetio obitelji i predaka", da je galamio, ali Skok tu priča demantira...
- Ne, nikakve galame nije bilo. Baš suprotno, ušao je u svlačionicu i šutio nekoliko minuta. Meni se činilo deset minuta... Sjedio je na stolu i gledao nas. A mi smo gledali u pod. U jednom je trenutku samo rekao: 'Što je, momci, usrali ste se? Mislili ste da oni neće moći hodati? I upali u bunar... Ajmo izaći na teren i barem ovo smanjiti, da ne izgleda tako ružno'. I to je bilo to. Bio je potpuno miran, vjerojatno u šoku, nije ni on očekivao takav razvoj utakmice - prepričao je Skok i dodao:
- Ono što se dogodilo u zadnjih 19 minuta je stvarno svjetsko čudo. Utakmica kakvu odigraš jedanput u životu. I Hrvatska je zaslužila medalju, ali netko je morao izgubiti. Osobno sam najmanje od svih protivnika želio igrati s Hrvatskom.
Između ostaloga, i zato što je morao igrati protiv prijatelja.
- Moram priznati da me iznenadio potez Zlatka Horvata. Nakon utakmice je došao u našu svlačionicu i rekao: 'Dečki, čestitam!' Nisam siguran da bi puno igrača takvo nešto napravilo u onakvom trenutku. Čestitali su i ostali, i Stipe, i Kontrec, i Stivi... Svaka im čast svima - oduševljen je Skok, koji je u PPD Zagrebu od ljetos, ali tu se osjeća kao doma.
Lino je opasan, ali dobit ćemo mi to
- Od prvog dana mi je ovdje odlično. Momci su me odmah sjajno prihvatili, odmah sam imao osjećaj kao da se svi poznajemo deset godina. Živimo jedan za drugoga na terenu, a izvan njega smo stvarno svi prijatelji. Zagreb je odličan grad, ima sve mogućnosti, a na dva sata je od Velenja.
Obožava kuhati, tako se najbolje opušta, za utakmice se priprema sa slušalicama na ušima, da nikoga ne čuje i ne vidi, samo nekakvu pomalo "divlju" glazbu, a suigrači ga obožavaju. Zajedno će večeras od 17.45 sati nastaviti klupsku sezonu. S druge strane u Skoplju će biti Lino Červar i njegov Metalurg.
- Očekujem pobjedu, ništa drugo. Jednostavno, moramo pobijediti svakog sljedećeg protivnika, u takvoj smo situaciji da nemamo više pravo na pogreške. Lino će sigurno složiti taktiku koja će nam napraviti problem, sasvim sigurno to neće biti lagana utakmica, bit će i puna dvorana... Ali ja svejedno vjerujem da ćemo dobiti - zaključio je Skok.
Život mu se prilično promijenio u samo 72 sata, ali sad je vrijeme za povratak u stvarnost. Nakon Metalurga, već u srijedu slijedi Vardar, pa Celje i Meškov u gostima...