Nakon što je u ekskluzivnom intervjuu za 24sata Ivan Rakitić otkrio kome je prvom rekao da se oprašta od reprezentacije, kako se otad nije čuo s Dalićem i kako je proživljavao teške poraze "vatrenih", u drugom dijelu razgovora govorio je o klupskoj karijeri.
Nakon šest godina, 13 titula i 310 nastupa, Ivan Rakitić (32) je ovo ljeto napustio Barcelonu i vratio se u klub koji ima posebno mjesto u njegovu srcu, Sevillu.
Otišao je iz Barce nakon turbulentne sezone u kojoj je klub ostao bez trofeja, a posljednja u katalonskom dresu bila mu je u porazu od 8-2 od Bayern Münchena. Možda je to bio težak kraj jedne njegove životne etape, ali taj jedan poraz nikako ne može zasjeniti sve uspjehe i sve titule koje je osvojio sa španjolskim velikanom.
Stvarao je povijest s Messijem i društvom, osvojio Ligu prvaka 2015. godine, ali došlo je vrijeme za odlazak. Je li se Messi oprostio od njega, kako se odlučio na povratak u Sevillu i hoće li ikada biti trener, otkrio nam je Ivan u velikom intervjuu.
Kladite se na Ligu prvaka OVDJE.
Je li vam teško pao rastanak od Barcelone?
- Šest godina proveo sam u Barceloni, šest prekrasnih godina u svakom smislu, i kao nogometaš i kao čovjek, i sigurno da mi nije bilo lako kad sam odlazio. No to je život nas nogometaša, moramo biti spremni i na rastanke, ma koliko oni bili bolni.
Što su vam rekli Messi, Pique i ostali senatori Barce na oproštaju?
- Oprostili smo se prijateljski, kako i dolikuje suigračima koji su u šest proteklih sezona prošli jako puno toga i skupa postigli najveće moguće uspjehe. Sa svima sam ostao u dobrim odnosima, podržali su me u mojoj odluci, i znam da ćemo mi, bez obzira što više nećemo biti suigrači, zavijek ostati prijatelji koji ćemo poštovati i podržavati jedni druge. Vežu nas mnoge velike nogometne bitke iz kojih smo izlazili kao pobjednici s trofejem u rukama, i to je među nama stvorilo neraskidive veze zauvijek.
Je li ovo kraj zlatne ere Barcelone, kreće li klub u rekonstrukciju momčadi?
- Nije na meni da pričam o tome, ne samo zbog toga što više nisam dio Barcelone, nego i što je to posao o kome bi trebali brinu čelnici kluba, a ne igrači.
Jesu li supruga i kćerke bili za povratak u Sevillu?
- Odluka o povratku u Sevillu je bila isključivo sportska odluka i ja sam je donio isključivo vodeći računa o nastavku moje karijere. Ali pošto je supruga rođena i odrasla u Sevilli, sigurno da joj je bilo drago što se vraćamo kući. Bila je to, dakle, sportska odluka, ali svima nam se bilo puno jednostavnije vratiti u poznatu sredinu, u klub i grad u kojima imamo brojne prijatelje.
Očekujete li da vas navijači pozdrave pljeskom na povratku na Nou Camp?
- Već sam se vratio prije par tjedana, no igralo se bez navijača tako da nije bilo ni prilike za tako nešto. Meni je povratak na stadion za koji me vežu brojne lijepe uspomene bio jako emotivan, vjerujem da će biti i svaki sljedeći, pogotovo kad se navijači vrate na tribine. A hoće li me pozdraviti pljeskom, to ne znam, to je na njima...
Koliko je iz vašeg osobnog iskustva u životu jednog sportaša važna obiteljska stabilnost ?
- Bez obzira čime se bavite važno je da vas kod kuće čeka zdrava atmosfera i obitelj koja vas podržava. To je ključ uspjeha za svakoga, pa tako i za nas sportaše. Meni je to jako važno.
Razmišljate li o životu nakon karijere, gdje ćete živjeti, što biste voljeli raditi, biste li voljeli biti trener?
- Sigurno da razmišljam o tome i mogu reći da se nakon karijere vidim u nogometu. Ne znam u kojoj ulozi, ali definitivno bih volio ostati uz nogomet. Ne mogu reći da se vidim u ulozi trenera, prije je to neka kancelarijska uloga u upravi kluba...
Možete li sada, nakon pet godina, otkriti što se stvarno dogodilo na Ugljanu. Mediji su pisali o napadu huligana na vas i obitelj, o porazbijanim staklima na vili u kojoj ste boravili, o vašem bijegu...?
- Nerado pričam o tom nesretnom događaju koji je bez razloga dobio veliki publicitet. Siguran sam da to nije bila neka organizirana navijačka skupina, niti da smo mi uopće bili meta. Vjerojatno je to bio izolirani slučajni incident, koji uopće nije imao veze sa mnom, a reagirao sam kao što bi vjerojatno reagirao i bilo koji otac u želji da zaštiti svoju djecu i suprugu, napustio sam Ugljan... Osobno, nisam tom događaju nikad davao neku posebnu pozornost.
Koliko pažnje posvećujete modi, imate li omiljenu marku odjeće i obuće?
- Ne mogu reći da pratim modu niti da preferiram neku modnu marku, ali volim lijepu i kvalitetnu odjeću i obuću i jako pazim što odijevam. Jedina marka kojoj sam vjeran je sportska marka Adidas, s kojim sam potpisao ugovor i čije proizvode nosim i reklamiram.
Dosta nogometaša pokreće svoje odjevne linije, razmišljate li i o tome?
- Nisam previše razmišljao o tome, još uvijek aktivno igram nogomet i koncentriran sam samo na treninge i utakmice, ali nakon karijere ni ta mogućnost nije isključena.
Koliko pažnje posvećujete komunikaciji s navijačima na društvenim mrežama?
- Danas su društvene mreže jako važan oblik komunikacije i prezentacije, imam ljude koji vode računa o mojim profilima na društvenim mrežama, koji paze da nešto ne ode krivo nakon mojih objava.
Kako provodite vrijeme izvan nogometa?
- Uglavnom sam uz obitelj. Imamo i dva psa, pekinezera Enza i zlatnog retrivera Nuna. Vodimo ih u šetnje, provodimo vrijeme zajedno...
Dolaze li vaše kćerke na utakmice? Biste li voljeli da postanu nogometašice?
- Dolaze ponekad, a čime će se one baviti, to će biti njihov izbor. Važno je da se bave sportom zbog zdravlja, a što god izabrale imat će moju podršku.
Koji vam je najdraži automobil?
- Uglavnom vozim sponzorske automobile koje dobivam od klubova, tako da i nemam previše izbora.
Čime ste kratili vrijeme u korona-pauzi, možete li preporučiti neki film, seriju, knjigu...?
- Iako sam puno više vremena provodio kod kuće nego što je to uobičajeno, cijelo vrijeme sam se pripremao, nikad jače i bolje nisam trenirao i nikad spremniji nisam dočekao nastavak sezone. Imao sam sreću da u sklopu kuće imam i teretanu, tako da sam mogao redovito vježbati, a imao sam vremena i posložiti i razvrstati neke stvari koje su godinama bile zaboravljene u kutijama. Tako sam pronašao i monografiju i dokumentarni film "Mali balun – veliki ljudi" koji je posvećen turniru Četiri kafića, pa sam se malo podsjetio kako je to izgledalo. Siguran sam da ću se opet vratiti i zaigrati na tom humanitarnom turniru.
Hoće li ispuniti želju kumu Marku Braliću Ketu i zaigrati za Hajduk?
- Znam da je moj kum lud za Hajdukom i da bih dao sve da mu se ta želja i ostvari, ali, teško ću mu je ispuniti. Vratio sam se u Sevillu i tu planiram završiti karijeru. Ali da ga sad ne razočaram do kraja, ostavit ću mogućnost da mu, ako postane predsjednik Hajduka, dođem pomoći. Eto, sad je on na potezu, ha, ha, ha...
Volite Split, često dolazite, izgradili ste i kuću na Šolti. Zbog čega?
- U Splitu i na Šolti se jako ugodno osjećam. Kao kod kuće. Okružen sam iskrenim prijateljima i teško je tome nešto više dodati. Čovjeku ne treba puno da bude zadovoljan i sretan, a ja sam u Splitu i na Šolti i zadovoljan i sretan.